Herkulesova šaka nad Jordanom: Ovo su najveći i najstrašniji prsti čitave antike

Nad panoramom savremenog Amana nadvija se Hram Herkula, podignut na vrhu brda u jednoj od najstarijih četvrti grada.

Sagređen između 162. i 166. godine nove ere, za vrijeme vladavine rimskog cara Marka Aureilija, ovaj hram je veći nego bilo koje slično zdanje u samom Rimu. Stepenište mu je okrenuto na istok, okrunjeno sa 7 stubova visokih preko 10 metara. Dimenzija osnove od 35 sa 27 metara, a porte dugačke 130 i široke 70 metara, riječ je o objektu koji vjerovatno nikada nije bio završen iz razloga koje istorijska nauka tek ima da otkrije.

Za vrijeme arheoloških iskopavanja, naučnici su naišli na malo tragova koji bi objasnili misteriju ovog poluzavršenog hrama. Ono što je pronađeno je značajno, iako dvosmisleno. Tri divovska prsta, dio lakta, i razbacani novčići svjedoče da je riječ o nekadašnjoj statui Herkula ogromnih razmjera, u hramu koji je po svemu sudeći bio posvećen isključivo njemu.

Vjerovatno razrušen u jednom od mnogobrojnih zemljotresa koji su kroz istoriju potresli ovaj region, hram je ipak opstao u značajnoj mjeri, za razliku od kipa od koga danas imamo samo pojedine djelove. Kao što se kaže u jednom turističkom vodiču, “ostatak Herkula završio je kao građevinski materijal u Amanu”.

Prema procjenama stručnjaka, čitava statua je bila visoka preko 13 metara što je svrstava u red najvećih mermernih kipova ikada isklesanih.

Danas nam ostaje samo mogućnost da se prošetamo oko džinovskih prstiju, posmatramo njihove vješto isklesane nokte i zglobove i odemo pod utiskom onoga što su naučnici već utvrdiili: da je Herkul uživao u manikiru ravnom onom koji je danas ljudima dostupan.