Napuštena italijanska sela poslužila su hotelijerima da još početkom devedesetih godina osmisle koncept takozvanog raštrkanog smještaja. Tad vjerovatno nisu ni sanjali da će se tridesetak godina kasnije takav vid ugostiteljstva pokazati kao pun pogodak.
Srednjovjekovna arhitektura, napuštena sela i gradovi, kao i priroda bez gužve na prvi pogled djeluju kao idealna kulisa za neki film, ali to bi moglo da bude i formula za savršen hotel u doba koronavirusa. Od devedesetih godina Italija je polako, ali sigurno usvojila turistički model, poznat i kao albergo diffuso, odnosno raštrkani hoteli, pišu na sajtu Pun kufer.
U vremenima kad su se stanovnici selili u veće gradove kako bi našli posao i bili bliže civilizaciji, hotelijeri su se dosjetili da napuštene kuće i gradove pretvore u luksuzne apartmane s bazenima i pogledom na gotovo netaknutu prirodu, idealna prilika u vrijeme kad se kuće prodaju pošto-poto. Tako gosti mogu da unajme cijelu kuću za sebe i da prošetaju koju ulicu dalje do velnesa ili hotelskog restorana.
Stručnjaci predviđaju da će se nakon pojave vakcine i dalje tražiti smještaj koji omogućava distanciranje.
Jedan od prvih primjera takvih raštrkanih hotela može se vidjeti u utvrđenom gradu Santo Stefano di Sessanio u središnjoj italijanskoj regiji Abruco, gdje se nalaze i planine Campo Imperatore, poznate i kao Mali Tibet.
Tamo se otvorio Sextantio, jedan od prvih raštrkanih tipova hotelskog smještaja, kakav je ubrzo osvanuo i u Materi na jugu Italije. Danas se takav razbacan smještaj može naći na stotinak mjesta širom Italije.
Sveti Stefan je stvoren za ovako nešto.