Andske kulture su kultivisale koku hiljadama godina. Istorija upotrebe ove biljke počinje daleko u vrijeme prekolumbovskih civilizacija, koje su se razvijale duž planinskog vijenca Anda u Južnoj Americi, mnogo prije dolaska Bijelaca i prvog pretvaranja biljke u bijeli puder, odnosno u drogu kokain.
Ljudi su žvakali list koke u svrhe kako religije, tako i ishrane i zdravlja. Radnici i ratnici, bogati i siromašni, uvijek su nosili sa sobom bar nekoliko listova koje bi “zadjenuli za zube” kada bi se osjetili, gladno, umorno ili slabo. Kokom se liječio čitav niz zdravstvenih problema – od visinske bolesti, preko dehidratacije do preloma kostiju.
Iako je olazak Španaca učinio koku poznatu cijelom svijetu, tek u 19. vieku biljka se proslavila kada su naučnici izolovali njen glavni alkaloid i stvorili drogu kokain.
Uprkos zlom glasu, biljka koka ostaje dio andskih kultura i danas. Ljudi je žvaću, prave od nje čaj, koristi se kao lijek za visinsku bolest.
Danas, ko god da posjeti gradić Kusko u Peruu, imaće priliku da osjeti kako su živjeli starosjedioci tog mjesta. Gotovo da nema turiste koji kada dođe u Kusko ne žvaće ovu neobičnu biljku.
Zbog toga, upravo u Kusku je ozvoren muzej u kom se nalazi umjetnost, fotogradije, artefakti i informacije o istoriji biljke i njenoj važnosti za narode Anda.
Za one koji obiđu ovaj muzej, pravu poslasticu će predstavljati prodavnica suvenira u kojoj možete pronaći sve od koke – od čokolade, preko alkoholnih pića, do grickalica.
