“Istina koja izlazi iz bunara” djelo je francuskog slikara Žan-Leona Žeroma. Žerom je bio slikar akademskog neoklasicizma, na svojim djelima prikazivao je scene iz klasične mitologije kojima je želio da ovjekoveči pravu stvarnost i da se suprotstavi lepršavom impresionizmu.
U staroj legendi o istini i laži Žerom vidi sliku stvarnosti koja ga okružuje:
Prema legendi, Istina i Laž srijeću se jednog dana. Laž kaže Istini: “Danas je divan dan!” Istina pogleda put neba i uzdahnu, jer je dan zaista bio lijep.
Oni provedoše mnogo vremena zajedno i na kraju prođoše pored bunara. Laž reče Istini: “Voda je jako lijepa, hajde zajedno da se kupamo!” Istina, ponovo sumnjičava, dotaknu vodu i osjeti da je zaista prijatna. Slože se i započne kupanje. Iznenada, Laž iskoči iz vode, obuče odjeću Istine i pobježe.
Bijesna Istina izađe iz bunara i traži po svijetu da pronađe Laž i povrati svoju odjeću. Svijet, gledajući Istinu golu, skreće pogled sa prezirom i bijesom. Jadna Istina se vrati u bunar i zauvijek nestade u njemu skrivajući svoju sramotu.
Od tada, Laž putuje po cijelom svijetu, obučena kao Istina, zadovoljavajući potrebe društva, jer u svakom slučaju svijet nema nikakvu želju da upozna golu Istinu.
Žerom je naslikao nagu ženu na ivici tamnog bunara, dok joj izraz lica odaje bijes i ljutnju, pomiješanu sa poniženjem i razočaranjem, jer želi da se vrati u svijet, ali shvata da to nema svrhu.
