Kad bi katolici slavili svakog sveca, a Hindusi rođendan svakog božanstva, na proslave bi otišla skoro čitava godina.
Negdje u svijetu priprema se obrok, ritual ili žrtva za vjerski obred. To najvjerovatnije čine prilježni rimokatolici ili hinduisti.
U jevrejskom kalendaru ima na desetine praznika – ali Tora propisuje strogo pridržavanje za samo pet najsvetijih. Muslimani su takođe praznični minimalisti. U islamu se najveće proslave održavaju za posljednje dane dva velika praznika: Ramazanskog bajrama i Kurban-bajrama o završetku hadžiluka.
Pravljenje liste praznika kojih se pridržava devet najvećih svjetskih religija nije jednostavan zadatak.
Različite zemlje i regioni, kao i vjeroispovjesti, slave sopstvene verzije praznika, a neke religije se pridržavaju zasebnog kalendara. Kineski lunarni kalendar zasniva se na 60-godišnjem ciklusu; Indija koristi nekoliko vrsta kalendara.
“Svake godine razne zemlje prolaze kroz političke bitke zbog dodavanja ili izmjene praznika”, kaže Džej Gordon Melton, teolog sa Univerziteta Bejlor i autor enciklopedije „Vjerski praznici”.
Uspostavljanje međunarodne datumske granice 1884. godine u mnogim zemljama je praznike koji su počinjali u sumrak pomjerilo na idući dan. Na današnji raspored praznika može da utiče privredna produktivnost, što je razlog zbog kojeg se neki praznici svake godine pomjeraju na vikend.
Jedini federalni vjerski praznik u Sjedinjenim Državama jeste Božić, dok druge zemlje imaju obuhvatniji pristup upražnjavanju praznika. U mnogobožačkoj Indiji građani mogu da odaberu s liste hrišćanskih, muslimanskih, sikističkih ili budističkih, uz 28 priznatih hinduističkih praznika, i da ne idu na posao.
“U savremenom mješovitom vjerskom okruženju proslavljanje praznika koji priznaje vlada za manje vjerske grupe predstavlja korak ka javnom prihvatanju”, kaže Melton.
