Zanimljivosti

Kako izgledaju časovi sreće u Indiji

Indija spada u najnesrećnije zemlje svijeta. Učenici u školama izloženi su pritisku pa je visoka i stopa samoubistava. Škole u multimilionskom Delhiju sada pokušavaju da se tome suprotstave takozvanim “časovima sreće”.

Subotom u ranim jutarnjim časovima inače bučna učionica u školi “Kautilja Sarvodaja Bal Viđalaja” u južnom Delhiju – jezivo je tiha. Desetine učenika sjedi uspravno na stolicama, zatvorenih očiju i sa rukama na koljenima. Jedini zvuk je zujanje ventilatora. Udžbenika nema na vidiku. Na tabli piše “čas sreće” sa velikim smajlijem pored, piše Dojče vele.

“Oslobodite svu napetost, fokusirajte se na disanje. Zamislite da radite nešto što vas zaista čini srećnim”, govori učiteljica Akileš Čouhan dok prolazi kroz redove.

U susjednoj učionici, učitelj Muhamad Kan vodi studente kroz “vježbu zahvalnosti”. On je zamolio učenike, jednog po jednog, da duboko razmisle zbog čega se danas osjećaju zahvalno.

“Mama mi je skuvala ručak sa omiljenim povrćem”, kaže 11-godišnji Ankita. “Zahvalan sam joj.”

“Otac me je odveo u park da igramo kriket”, kaže učenik Varun. “Zahvalan sam što provodi vrijeme sa mnom iako mora da radi svakog dana.”

Zahuktao se razgovor među učenicima o tome kako su zahvalni čistačima i domarima koji održavaju školu čistom.

“Čas sreće” od 45 minuta osmišljen je da pomogne učenicima da se opuste, osvrnu na pozitivne stvari tokom dana i bolje suočavaju sa svojim životima. Nema udžbenika, kontrolnih ni domaćih zadataka, što označava radikalno pomjeranje naglaska sa učinka učenika na njihovu dobrobit.

“Da li oblikujemo dobra ljudska bića?”

Na inicijativu vlade Delhija časove sreće pokrenuo je Dalaj Lama koji živi u izgnanstvu u Indiji. Časovi su uvedeni u 1.000 državnih škola u indijskoj prijestonici i sastoje se od vježbi meditacije, inspirativnih priča i aktivnosti. Oko 50.000 učitelja je obučeno, a skoro milion djece prisustvuje časovima.

To je revolucionarni eksperiment u zemlji poznatoj po rigidnom obrazovnom sistemu koji vrši intenzivan pritisak na učenike da postignu visoke ocjene i podstiče “bubanje”. Mnogi optužuju stres, anksioznost i veliku konkurenciju pri upisivanju prestižnih škola za veliku stopu samoubistava među učenicima.

“Mi obrazujemo doktore, inženjere i računovođe koji su ambiciozni i konkurentni”, kaže C. S. Verma, direktor škole “Kautilja Sarvojdaja Bal Viđalaja”.

“Međutim, razmišljamo li o tome da li oblikujemo pristojna, dobra i ljubazna ljudska bića?”

Ovo pitanje je natjeralo vaspitače koji rade u gradskoj vladi multimilionskog Delhija da preurede gradske državne škole koje, kao i u drugim djelovima zemlje, već godinama pate od trošne infrastrukture, lošeg obrazovanja i zanemarivanja.

Posljednjih godina, vlada koju predvodi “Partija običnih ljudi” (Aam Admi) povećala je izdatke za obrazovanje koji sada iznose 26 odsto ukupnog budžeta Delhija za 2018. Stručnjaci su pogurali mnoštvo novih ideja kao što su posebni časovi za djecu koja zaostaju, poboljšane ustanove i podsticaj za roditelje da budu uključeni u vođenje škole. Časovi sreće su dio tog preobražaja.

“Ovo je sveobuhvatno socijalno i emotivno obrazovanje za djecu. Cilj je jednostavno da imamo srećnije i prilagođenije studente, ali i učitelje”, kaže Atiši Marlena, bivša savjetnica vlade u Delhiju i pokretačka snaga gradskih obrazovnih reformi.

Indija zauzima tek 133. mjesto od ukupno 155 zemalja u Izvještaju UN o svjetskoj sreći za 2018. Eksperiment u Delhiju inspirisan je susjednim Butanom. Mala himalajska zemlja je početkom sedamdesetih uspostavila indeks “bruto-nacionalnog zadovoljstva” kako bi mjerila svoj razvoj – umjesto široko korišćenog indikatora BDP. Butan je u kurikulum uveo “sreću” 2009. godine. Od tada je najmanje 12 zemalja, uključujući Peru i Meksiko, eksperimentisalo sa sličnim časovima u školama.

U Delhiju ovi časovi imaju dodatni značaj. Većina djece u državnim školama dolazi iz siromašnog okruženja. Često se bore sa razvodima, nasiljem ili alkoholizmom u porodici.

“Skoro polovina djece u državnim školama su učenici prve generacije”, kaže Marlena. “Često se suočavaju sa toliko stresa kod kuće da je učenje izazov.”

Prošlo je tek mjesec dana od uvođenja “časova sreće”, a neki kažu da se već može uočiti promjena.

“Već osjećam da mnogi učenici pokazuju više interesovanja”, kaže učiteljica Akileš za Dojče vele.

“Mnogi sada redovno dolaze u školu i učestvuju više.”

Na zidovima škole ispisane su motivacione poruke, između ostalih i Dalaj Lame.

“Na časovima sreće sam naučila da moram više da vjerujem u sebe i uživam u školi”, kaže učenica sedmog razreda Prita.

“Ne moram uvijek da brinem zbog domaćeg zadatka.”

Direktor C.S. Verma kaže da je ovo samo početak i da će biti potrebno vrijeme prije nego što se utvrdi uticaj “časova sreće”.

“Zaista bih volio da su ovi časovi postojali za vrijeme mog školovanja”, kaže direktor.

“Za mene je najbitnija stvar da učenici imaju osmijeh na licu”, zaključuje on.

Ostavite komentar prvi!

avatar
1000

Send this to a friend