Zanimljivosti

Kako je jednoruki ruski kaluđer izgradio put kroz Paštroviće

Čelobrdo je selo koje se nalazi na Paštrovskoj gori iznad Miločera i Svetog Stefana, gdje se nalazi pravoslavni manastir Praskvica podignut još u 11. vijeku.

Na zaravni sa koje se pruža veličanstven pogled na budvansku rivijeru, podignut je spomenik borcima poginulim u Drugom svjetskom ratu. Kraj ovog spomenika mještani su postavili tablu, koja skreće pažnju na  dirljivu priču iz nekih davnijih vremena.

Na tabli stoji zapisano: “Ovaj put od mora do ovog mjesta radeći deset godina svojim rukama izgradi JEGOR STROGANOV kaluđer iz RUSIJE početkom XIX vijeka – zahvalni seljani 1971“.

Visoki oficir carske Rusije Jegor Stroganov se negdje pri samom kraju XVIII nenajavljeno obreo u manastiru Praskvica, iznad Miločera u Paštrovićima. Na taj korak se odlučio nakon dvoboja sa jednim carskim kapetanom, koji je želio da izigra veliku ljubav njegove prelijepe kćerke Jekatarine. Zbog toga je Jegor svog nesuđenog zeta izazvao na dvoboj. Po ondašnjim pravilima, prvi je pucao prevrtljivi kapetan koji je tom prilikom teško ranio u ruku Stroganova. Ali, zdrava desna ruka Jegorova nije promašila – kapetan je pao smrtno pogođen.

Dugo liječenje nije pomoglo, pa se stoga Jegorova lijeva ruka morala amputirati. Kada je konačno zaliječio rane zadobijene u dvoboju, vratio se kući, ali nije zatekao svoju kćerku jedinicu i mezimicu. Punih sedam godina je uzalud lutao od manastira do manastira tražeći svoju kćerku Jekatarinu. Međutim, nije uspio da je pronađe, niti da sazna gdje se sklonila. Pritusnut velikom mukom i nevoljom stigao je u Praskvicu, gdje je starom igumanu Savu Ljubiši kazao da je Rus i da hoće da ostane i radi u manastiru. Naglasio je da jedino želi mir i da ćuti do kraja života. Svoju tajnu i nesreću nije htio nikome da povjeri.

Manastir Praskavica

Pošto se smjestio u zasebnu manastirsku sobu, Jegor je sebi odredio zadatak, koji se sastojao u tome da kamenim putem poveže morsku obalu sa selom Čelobrdo, koje nadvisuje Sveiti Stefan i manastir Praskvicu. Naoružan jakom voljom, jednom rukom je godinama krčio bespuće. Starim carigradskim maljem razbijao je sivi i ljuti primorski krš, slagao kamenje, zidajući stepenike i podzide. Tako je nastajao kameni i strmeni put, nazvan po njemu.

Onda je u Praskvicu, u smiraj jednog ljetnjeg dana, pristigao još jedan Rus, mladi monah Jelisej, o kome se – takođe – ništa nije znalo. Ovom Jelisejevom dolasku u manastir prisustvovao je i stari isposnik Jegor. Kada je ugledao starca, tek pristiglom mladom kaluđeru su oči zasuzile, ali to niko od prisutnih nije zapazio. On će kasnije danima sjetnim pogledom ispraćati oronulog Jegora kako odlazi na posao neumornog graditelja puta.

Nakon četiri godine mladi Jelisej se teško razbolio, počeo naglo da vene i nestaje. Kada je uvidio da mu se neumitno približava kraj, zatražio je da mu zapale svijeću i u njegovu ćeliju dovedu starca Jegora. Zamolio je ostale monahe da ih ostave same.

I tako, dok je sjedio i posmatrao kako se gasi jedan mladi život, stari Jegor je najednom sav pretrnuo i ublijedio. U utuljenom Jelisejevom pogledu prepoznao je tako dragi lik svoje kćerke jedinice i ljubimice, zbog koje se svojevremeno – ne našavši je u Rusiji – otisnuo u dalek i nepoznat svijet, da tihuje tu pored mora i da gradnjom puta bar privremeno potisne svoju muku života.

Čvrsto stegnuvši kćerkinu iznemoglu ruku, starac Jegor je gorko zaplakao nad svojom sudbinom. Nedugo zatim, njegova mezimica Jekaterina je izdahnula. Istog dana je i sahranjena, a kaluđeri su se dugo snebivali kada su u liku preminulog Jeliseja, koga su zavoljeli, spoznali mladu i lijepu djevojku. Zavjetovali su se da će ovu tajnu čuvati kao svetinju.

Slomljen i izmučen svim onim što mu se u životu neprijatno događalo, već uveliko oronuli starac, nastavio je da kleše kameni put. Radio je još godinu, dvije, sve dok na Čelobrdu nije postavio i posljednji kameni stepenik. Posao, u koji je utkano desetak godina teškog i strpljivog rada, bio je konačno završen. Jegorovim putem Miločer je povezan sa Čelobrdom. Bilo je to negdje pred sam dolazak Napoleonove vojske u ove krajeve (1808. godine).

Uskoro potom, starac Jegor se zatvorio u svojoj ćeliji. Obuzele su ga mračne misli. Počeo je da kopni.

Predosjećajući skoru smrt ispovijedio se kaluđeru koji je brinuo o bolesnom Jeliseju, odnosno o njegovoj – kako se na kraju ispostavilo – kćerki jedinici Jekaterini. Ispričao je tada kaluđeru da je bio visoki carski oficir Rusije i sve ono što je uslijedilo.

Ubrzo nakon ispovijedanja, stari Jegor Stroganov se na onaj svijet pridružio svojoj kćerki ljubimici. Sahranjen je u porti manastira Praskvica, gdje i dan danas stoji ploča na njegovom grobu.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
Mina
Gost
Mina

Potresna zivotna prica …zivot starog Jegora i njegove jedinice kcerke Jelisej ….tuzna sudbina jedne porodice…

Mirjana A.R.
Gost
Mirjana A.R.

Nije mi jasno kako je mogla biti u blizini oca 4. god. a da mu ne kaže da je to ona. To mi stvarno nije jasno. Gledati ga s jednom rukom đe fizikališe, đe se muči… Priča jeste pretužna, ali pitam se i đe je kćerka ovog kaluđera sahranjena? Zar joj nijesu tada kad su čuli istinu, prenijeli kosti kod… Više »

Mirjana A.R.
Gost
Mirjana A.R.

A đe je ona sahranjena? Zar joj nijesu tada kad su čui istinu, prenijeli kosti kod oca? Toliko im je Jegor zaslužio, sve i da nije ona – a jeste kad je tu bila 4. god. i to na kakvim ličnim mukama koje je otćutala.

borris
Gost
borris

divna prica,da smo malo pametniji pa da je turisticki popularizujemo,ali nemamo kad od svadjanja

Dužina
Gost
Dužina

Ocete da kazete da su Rusi odvajkad preferirali cg obalu i more

Pata
Gost
Pata

Zar su jedini?

Zoran beograd
Gost
Zoran beograd

Za rubriku verovali ili ne.

Oprem dobro
Gost
Oprem dobro

Hvala CDM-u na divnoj priči.

Stari
Gost
Stari

Lijepa, zanimljiva i poucna prica

Srdja
Gost
Srdja

Kakva životna priča. Vida Ognjenlvić je napisala i režirala sjajnu predstavu “Jegorov put”. Velikani današnjeg glumišta u podijeljenim ulogama igrali su i u CNP-u. Ali ne vidim i ne razumijem, zašto kažete da je poučna ova tužna sudbina?!

suljo suljevic
Gost
suljo suljevic

Upravo zato sto je tuzna i jeste jos vise poucna,takve zivotne price nas uce da budemo zahvalni Bogu na svemu jer uvjek moze biti gore.

Mirko
Gost
Mirko

Sigurno mu je manje trebalo nego sto ovi sa modernom mehanizacijom rade cetinje – budva

Send this to a friend