Zanimljivosti

Kako je muzika očistila ostrvo smeća: Kada čuješ Betovena znaš da je vrijeme za otpad

Za veći dio svijeta, klasična muzika je sveprisutna jedino u muzičkim školama i eventualno dječijim igračakama. Ali za Tajvan i njegove stanovnike, Betovenova kompozicija Za Elizu je poziv na akciju, početak rituala, znak da treba da vežu te plastične kese i izađu napolje: znak da je vrijeme za odlaganje smeća.

„Uživam da iznosim smeće jer je to prilika da ćaskam sa prijateljima“, rekla je za NY Times Kusmi (52), koja je porijeklom iz Indonezije, a sada živi u Tajpeju, glavnom gradu Tajvana, gdje radi kao njegovateljica.

Žuti kamion za smeće i bijeli kamion za reciklažu zaustavili su se ispred prodavnice u stambenoj četvrti srednje klase u okrugu Xinyi.

Stanovnici su izašli na ulicu i počeli da raspoređuju smeće u odvojene posude za papir, plastiku, staklo, metal, hranu.

U narednih 20 minuta, prigušena ulica transformisala se u žurku u komšiluku dok su se stanovnici, stari i mladi, približavali kamionu za smeće iz svih pravaca. Dolazili su pješke, biciklima i skuterima, vukući prethodno sortirano smeće u kolicima i plastičnim kesama. Neki su doveli svoje ljubimce.

„Ponekad sam iznosim smeće, ponekad izađemo svi zajedno. Mislim da je ovo dobar sistem, pomaže da Tajvan ostane čist“, rekao je Xiang Zhong (18), srednjoškolac koji je bio tamo sa grupom prijatelja.

Sistemi prikupljanja otpada se razlikuju širom svijeta, ali nijedno mjesto nije tako kao Tajvan. Posjetite bilo koji grad ili selo u ovoj državi – sigurno ćete naći ljude kako čekaju kamione za smeće.

Neki provode vrijeme gledajući u svoje telefone. Drugi tračare. Ali svi čekaju da čuju prve taktove Betovenove „Elize“ ili klavirske melodije koja nosi naziv „Maiden’s Praier“, a koju je komponovala poljska kompozitorka iz 19. vijeka Fekla Bodarževska-Baranovska.

Sve ovo je dio decenijama stare politike upravljanja otpadom na Tajvanu, prema kojoj „smeće ne smije da dodiruje tlo“. Zvaničnici insistiraju na tome da je činjenica da ljudi svoje smeće ručno predaju u kamione – za razliku od iznošenja kanti za kasnije preuzimanje ili bacanja smeća u kontejner – bilo od suštinskog značaja za transformaciju mjesta koje je nekada nosilo nadimak „ostrvo smeća“ u čistu zajednicu, bez smeća.

Sistem je takođe podstakao osjećaj zajedništva u mnogim naseljima, pomažući u jačanju civilnog društva. Postoje čak i priče o parovima koji su se sreli dok su čekali u redu za odnošenje smeća.

Send this to a friend