Kako je potonuo jugoslovenski Titanik

Berge Istra bio je brod u vlasništvu norveške kompanije Bergesen i registrovan u Liberiji. Malo je poznato da je, kada je izgrađen, bio najveći brod na svijetu i zbog svoje zloglasne sudbine bio je prozvan jugoslovenski Titanik. O tome su hrvatski autori snimili dokumentarni film koji će ovih dana biti emitovan na HRT-u.

Pripadao je klasi kombinovanih ili brodova za prevoz nafte, tečnih goriva i rude. Brod je nosio građevinski broj 296 brodogradilišta Uljanik u Puli, gdje je sagrađen 1972. godine.

U periodu od 1972. do 1977. godine u pulskom brodogradilištu Uljanik izgrađeno je 11 brodova.

Berge Istra je bio prvi od njih i do tada najveći, a ujedno i prvi u seriji od četiri jednaka broda. Njegovi su blizanci ponijeli imena Berge Adria, Berge Brioni i Berge Vanga.

Najveći brod izgrađen u istoriji tadašnje jugoslovenske brodogradnje uopšte bio je indijski tanker Kanchenjunga, koji je Uljanik isporučio 1975. godine. Kanchenjunga je bio dug 335 metara, širok 52, visok 28 metara, a imao je upisanu nosivost od 283.878 tona. Ugovorena nosivost mu je bila 277.120 tona. Kanchenjunga je izrezan prije šesnaest-sedamnaest godina, a prije trupa izrezano mu je i ime, pa je bio upisan kao — Kan!

Brod Berge Istra je bio na putu iz Tubarãoa u Brazilu do Japana prevozivši željeznu rudu kada je 30. decembra 1975. iznenada izgubljen kontakt s plovilom u Tihom okeanu (blizu ostrva Mindanaa, Filipini).

Nakon nedjelju dana brod je proglašen nestalim, a pokrenuta operacija potrage nije donijela nikakve rezultate pa je prekinuta 10. januara iste godine.

30 članova posade izgubilo je život. Preživjela su samo dvojica, španski državljani Imeldo Barreto Leon (41) i Epifanio Lopez (39).

Do današnjeg dana, brodarska kompanija čuva tajnost s obzirom na uzrok nesreće. Najistaknutija teorija tvrdi da su uzrok mogle biti eksplozije uzrokovane ostacima nafte u teretnom odjeljku koji je napunjen željeznom rudom. Berge Vanga, brod blizanac, nestao je pod sličnim okolnostima četiri godine kasnije, brod koji je mogao prevoziti i naftu i željeznu rudu.

Nakon ova dva nestanka nikada se više nisu gradili kombinovani brodovi poput ovih, a nafta nikad više nije prevožena zajedno s rudom. Film o sudbini riječkog broda predstavljen je na Pulskom festivalu, piše Večerni list, autora Zorana Angeleskog i Dražena Majića.

Dokumentarac o slavnoj prošlosti danas devastiranog Uljanika, kolektivnom ponosu i pohlepi, te odnosu između kapitalističkog i socijalističkog modela brodogradnje prikazan je na zatvaranju festivala, od kada autorima telefoni ne prestaju zvoniti.

Trud im se itekako isplatio, jer ova gotovo pola vijeka stara intriga u Majićevoj se režiji guta kao najnapetiji triler. Uljanikovi megatankeri s revolucionarnom dvostrukom krmom bili su vrhunac tadašnje brodogradnje, ponos Uljanika i njegovog glavnog projektanta Mladena Klasića, koji je predvodio i uspješne pregovore sa stranim investitorima.

Njihov film potraga je za istinom koja je ostala neizgovorena, a ujedno i emotivno putovanje zlatnim vremenom jugoslovenske brodogradnje, u kojem se našlo mjesta i za anegdote poput one o porinuću “Berge Istre” na kojem je mnoge iznenadio neočekivano pištavi glas Jovanke Broz.

No prije svega, to je pokušaj rasvjetljavanja korporativne pohlepe koja je kumovala tragediji desetak mornara, među kojima su ludom srećom preživjela dvojica. Odbačeni daleko od tonućeg broda silinom eksplozije koja je presudila “Berge Istri”, španski mornari Imeldo Barreto Leon i Epifanio Lopez pune su tri nedjelje plutali između života i smrti. Za autore filma sreća je još veća što su ti Španci i danas živi i vitalni, te napokon spremni da ispričaju svoju nevjerovatnu priču.