Kako je prodavac dušeka poslije udarca postao matematički genije

Prodavcu dušeka Džejsonu Padžetu u životu je uglavnom bilo stalo samo do djevojaka i provoda, ali jedna presudna noć ga je zauvijek promijenila.

Džejson Padžet u svemu vidi matematičke obrasce.

Čak i nečim sasvim običnim, poput pranja zuba, upravlja matematika, on pušta vodu iz slavine i kvasi četkicu tačno 16 puta.

„Ne znam zašto volim potpune kvadrate”, kaže on.

„Nije to samo potpuni kvadrat, već četiri na kvadrat, ja naprosto volim potpune kvadrate… Automatski ih primjenjujem na sve živo.”

Padžet je toliko opsjednut matematikom i razumijevanjem njenih složenih koncepata da je prozvan genijem. On svakako posjeduje rijedak talenat za crtanje rukom ponavljajućih geometrijskih obrazaca – poznatih kao fraktali.

Međutim, nekadašnji prodavac dušeka s Aljaske nije oduvijek bio tako dobar s brojevima. Prije malo manje od 17 godina živio je sasvim drugačijim životom u Takomi, u državi Vašington.

„Bio sam veoma površan”, smije se on.

„Život mi se vrtio oko djevojaka, zabave, pića, mamurluka koje bih osjetio po buđenju, samo da bih opet otišao da jurim suknje i izlazim po barovima.”

Zanimanja za matematiku nije bilo ni u najavi.

„Tada sam govorio da je matematika glupost, kako se ona, uopšte, može koristiti u stvarnom svijetu? I smatrao sam da je ta izjava pametna. Zaista sam u to vjerovao.”

U noći petka 13. septembra 2002, sve se promijenilo.

Dok je bio u izlasku s prijateljima, Padžeta su ispred karaoke bara napala i opljačkala dvojica muškaraca. Uzeli su njegovu već iscijepanu kožnu jaknu.

„Čuo sam jednako koliko i osjetio teški, duboki udarac kada mi se prvi tip prikrao s leđa i udario me u potiljak”, prisjeća se on.

„Vidio sam mrlju bijelog svijetla, kao da je neko škljocnuo foto-aparatom. Sljedeće što znam jeste da sam na koljenima i da mi se sve okreće. Nisam znao gdje sam, niti kako sam tu dospio.”

Padžet se oteturao do bolnice na drugoj strani ulice, gdje su mu rekli da je doživio potres mozga i da mu bubreg krvari zbog udarca u stomak.

„Dali su mi injekciju protiv bolova i poslali me kući”, prisjeća se on.

Ali kada je došao kući, Padžetovo ponašanje je počeo da se mijenja brzo i dramatično.

Pretrpio je trajnu traumatičnu povredu mozga, što može da dovede do opsesivno kompulsivnog poremećaja – OCD-a.

U Džejsonovom slučaju sve je više rastao strah od spoljnog svijeta i izlazio bi iz kuće samo da dokupi namirnice.

„Sjećam se da sam zakucao ćebad i peškire preko svih prozora u kući… Sjećam se i da sam uzeo pur pjenu i zatvorio ulazna vrata.”

Padžet je zbog OCD-a, razvio iracionalni strah od mikroba, što je posredno uticalo na njegovu ćerku, koja bi dolazila da boravi kod njega tokom pregovora o starateljstvu sa njegovom bivšom partnerkom.

„Kad bi došla, ja bih opsesivno prao ruke i čistio”, kaže on.

„Prvo bih skinuo njene cipele, dao joj čistu odjeću i oprao joj ruke.”

Ali dok je Padžet preživljavao sve te negativne posljedice napada, dešavalo se i nešto izuzetno, promijenio se način na koji Džejson vidi svijet.

„Sve što je zaobljeno izgledalo je kao da je blago pikselizovano”, objašnjava on.

„Voda koja odlazi niz slivnik nije glatko tekla, već je imala male tangentne linije.”

Isto se desilo sa oblacima, sunčevim svijetlom koje se probija kroz krošnje i s barama. Padžetu je svijet suštinski počeo da liči na neku staru video igru.

Susret sa tako drastično drugačijim pogledom na okolinu u Padžetu je izazvao sukobljena osjećanja.

„Bio sam iznenađen… Zbunjen. Bilo je prelijepo, ali istovremeno i zastrašujuće.”

Zbog tih vizija Padžet je počeo da mozga o krupnim pitanjima u vezi sa matematikom i fizikom. Pošto je u to vrijeme živio usamljeničkim životom, internet je postao dragocjen izvor informacija, jer je čitao mnoge onlajn tekstove o matematici.

Naišao je na internet stranicu o fraktalima koja ga je veoma zainteresovala. Posrijedi je složen matematički koncept koji se, ako se pojednostavi, može uporediti sa pahuljicom snijega.

Kada je uvećate, vidjećete da je sačinjena od manjih pahuljica, međusobno povezanih, a ako i to povećate, vidjećete da su i te pahuljice sastavljene od manjih pahuljica – i tako unedogled.

Padžet je ostao zadivljen tim konceptom, ali još nije posjedovao rječnik kojim bi to opisao, sve dok ga jednog dana ćerka nije pitala na koji način radi televizor.

„Kada gledaš u televizijski ekran i vidiš krug, to zapravo nije krug”, kaže on.

„Načinjen je od trouglova i kvadrata, i ako pogledaš izbliza, vidjećeš da linija tog kruga zapravo ide u cik-cak. Možeš uzeti te piksele i prepoloviti ih, pa onda i polovine presjeći napola, i tako ćeš se sve više primicati savršenom krugu, ali ga nikad zapravo nećeš postići, zato što možeš zauvijek da siječeš piksele napola, kako bi rezolucija postala bolja, ali nikad nećeš dobiti savršen krug.”

Padžet je osjetio poriv da dublje istraži taj koncept. Stoga je počeo da crta. I nije se zaustavljao.

Padžet je vjerovao da se u njegovim crtežima nalazi ključ univerzuma i nosio ih je svuda sa sobom.

„Imao sam doslovce hiljadu i više crteža krugova, fraktala, svakog oblika koji bih uspio da nacrtam. Jedino sam tako uspijevao da uspješno prenesem ono što sam vidio.”

Padžet je vjerovao da njegovi crteži „sadrže ključ univerzuma” i da su toliko važni da je bilo potrebno nositi ih svuda sa sobom.

Jednog dana, tokom rijetkog izlaska iz kuće, prišao mu je čovjek koji je primijetio Padžetove crteže i rekao mu da izgledaju kao nešto iz matematike.

„Pokušavam da opišem tananu strukturu svemira zasnovanu na Plankovim dužinama (sitnim mjernim jedinicama koje je ustanovio fizičar Maks Plank) i kvantnim crnim rupama”, rekao mu je Padžet.

Ispostavilo se da je čovjek fizičar i da je u Padžetovim crtežima prepoznao naprednu matematiku.

Podstakao ga je da pođe na časove matematike, što je Padžeta odvelo do toga da upiše državni koledž, gdje je počeo da usvaja jezik koji mu je bio potreban kako bi opisao svoje opsesije.

Nakon tri i po godine koje je proživio praktično kao pustinjak, pohađanje nastave sasvim je promijenilo Padžetov svijet.

Počeo je da dobija psihološku pomoć za OCD, a čak je upoznao i ženu koja će mu postati supruga.

Ali zbog čega je vidio sve na taj neobičan, drugačiji način? Zašto je njegov svijet sada bio sačinjen od geometrijskih oblika i crteža?

U poetskom obrtu, upravo mu je televizija opet ponudila trag. Padžet je vidio čovjeka, takozvanog savanta, koji je posjedovao izuzetne numeričke sposobnosti i govorio o tome kako za njega izgledaju brojevi.

„Ja bih rekao da je matematika sačinjena od oblika, a ne brojeva, i to je bio prvi put da sam čuo nekog, osim sebe, da govori o tome kako mu izgledaju brojevi”, kaže Padžet.

Pretražio je internet ne bi li pribavio dodatne informacije i naišao je na Berit Brogard, kognitivnu neuronaučnicu koja sada radi na Univerzitetu u Majamiju.

Njih dvoje su satima razgovarali preko telefona i na osnovu tih razgovora Brogard je pretpostavila da Padžet pati od sinestezije – u suštini, kratkog spoja u mozgu zbog kog dolazi do miješanja čula.

Brogard vjeruje da je povreda mozga koju je Padžet pretrpio uzrokovala nastanak jednog oblika sinestezije, zbog čega je on postao stečeni savant.

Procjenjuje se da sinestezija pogađa oko četiri odsto stanovništva. Neki sinestete vide određene boje dok slušaju muziku ili osjećaju mirise koji ne postoje kada ih zaposjednu određene emocije.

Do tog stanja dovode veze između djelova mozga koje nisu uspostavljene kod drugih ljudi. Takvi se možete roditi ili do promjena u mozgu može doći uslijed traume, povreda, moždanog udara ili alergijskih reakcija.

Brogard vjeruje da je povreda mozga koju je Padžet pretrpio uzrokovala nastanak sinestezije u kojoj se okidaju vizije matematičkih formula ili geometrijskih oblika, u Padžetovom umu ili projektovane pred njegovim očima. Ona takođe pretpostavlja da je zbog sinestezije on postao stečeni savant.

„Većina nas nema takvu vrstu uvida, zbog toga što ne vizualizujemo matematičke formule”, kaže Brogard.

Kako bi provjerila te zamisli, Brogard je dovela Padžeta u Odjeljenje za proučavanje mozga pri Univerzitetu Alto u Helsinkiju, gdje je prošao niz skeniranja mozga.

Tokom snimanja magnetnom rezonancom, pred Padžetovim očima je na ekranu emitovano više stotina jednačina, među kojima je bilo i lažnih. Naučnici su zatim proučavali koji su se djelovi njegovog mozga aktivirali u znak odgovora na to.

„Otkrili su da imam pristup djelovima mozga kojima inače ne pristupamo svjesno, te da vizualni korteks radi u saradnji sa dijelom mozga zaduženim za matematiku, što, očigledno, ima smisla”, kaže Padžet.

Ispostavilo se da je hipoteza Berit Brogard tačna. Padžetu je zvanično postavljena dijagnoza sindroma stečenog savanta i jedan oblik sinestezije. Konačno je dobio odgovore.

Nakon što mu je određena dijagnoza, Padžet je objavio knjigu o svom iskustvu po imenu Pogođen genijalnošću, obišao je svijet pričajući ljudima svoju priču i edukujući ih o matematici. Cilj mu je da pomogne drugima koji žive jedinstvene ili rijetke/zanimljive živote da objave svoju priču ili je pretvore u film. Čak i prodaje svoje crteže fraktala.

Dvojica muškaraca koji su ga napala te sudbonosne septembarske noći nikad nisu osuđeni, uprkos tome što ih je Padžet identifikovao i podnio tužbu.

Međutim, godinama kasnije, jedan od te dvojice, Brejdi Simons, pisao je Padžetu da mu se izvini, a u to vrijeme se, nakon pokušaj samoubistva, liječio od zavisnosti na ljekove. Na neki način, oba života su se, u godinama poslije napada, izmijenila.

“Ja sam sasvim druga osoba”, kaže Simons.

„Kada se osvrnem na tog nedokučivog čovjeka koji sam bio u prošlosti, uopšte ne shvatam kako sam živio na tom nivou.”

I Padžet osjeća da je drugačiji nego prije.

„Vidim je posvud [ljepotu]”, kaže on.

Očaran je jednostavnim stvarima koje većina ljudi i ne primjećuje, kao što su kapi kiše koje padaju u baru.

U Padžetovim očima, bara prerasta u složene namreškane obrasce koji se preklapaju i stvaraju oblike nalik zvijezdama ili pahuljicama.

On želi da svi drugi vide to što vidi on.

„Trebalo bi da stalno šetate naokolo potpuno zapanjeni time što stvarnost uopšte postoji”, kaže on.

„Ja sam doživio matematičko otkrovenje i svuda oko nas se nalazi prava magija ili nešto najbliže magiji.”