Idiličan život na kraljevskom dvoru praćen svečanostima i ceremonijama, često je za plemiće bio i više nego prosto uživanje.
Statistika kaže da je u Versaju boravilo oko hiljadu plemića, sa sve četiri hiljade njihovih slugu, dok je oko pet hiljada slugu bilo zaduženo isključivo za njegovo visočanstvo – Luja XIV.
Upravo radi uspostavljanja hijerarhije i održavanja reda, a prije svega sa ciljem sprečavanja bilo kakve političke aktivnosti plemstva, kralj određuje sistem ponašanja i odijevanja.
Kralj je ispunio svoj cilj: Nije bilo slobodnih trenutaka za spremanje zavjera ili sličnih namjera, kada je plemstu više od svega bilo važno usvajanje plesnih koraka i aktuelnog načina odijevanja.
Koja su to osnovna pravila života na dvoru?
S obzirom na kraljevu vrlo specifičnu narav, postojao je poseban pristup za razgovaranje sa kraljem. Naime, umjesto kucanja na vrata njegovih odaja, važilo je pravilo da se na vrata smije samo zagrebati noktom malog prsta, zbog čega su mnogi dvorani imali taj nokat duži od ostalih.
Jedno od pravila koje su dame morale poštovati jeste polaganje ruke isključivo na nadlanicu ispružene ruke pratioca tokom šetnje, a najčešće su provodile vrijeme u pisanju pisama, pletenju čipke ili pravljenju kozmetike.
Gospoda sa druge strane nije smjela da radi ništa, osim da piše pisma, drži govore, vježba mačevanje ili ples. Iz zadovoljstva su mogli da idu u lov sa sokolovima, bave se streličarstvom, dvoranskim tenisom, ili lovom. Takođe, mogli su da učestvuju u bitkama ili da budu u javnoj službi, plaćajući vojnike.
U društvu se nikako nije smjelo sjedjeti prekštenih nogu, a često su muškarci sjedjeli sa lijevom nogom ispruženijom od desne. Razlog tome je što su uske pantalone mogle lako da se pocepaju po šavu.
Lujeva neumjerena potreba za raskošnim životom, razlog je brojnih svečanih večera, maskenbala i zabava na kojima se uživalo u svim blagodetima života na dvoru. Odsustvo sa dvora bilo je kažnjivo.
Uporedo sa izgradnjom palate, nastajalo je i mjesto Versaj, za koje bi bilo uvredljivo reći da je predgrađe Pariza. Ovaj gradić danas je jedno od najprestižnijih mjesta u Francuskoj, prije svega zbog toga što je u potpunosti zadržao duh prošlih vremena. Potomci plemićkih porodica, imućni i uticajni, i dan-danas uvažavaju stare vrijednosti i njeguju osobeni stil života koji im nameće versajsko porijeklo.
