Nerijetko možemo čuti da razne sive eminencije kroje sudbinu običnog čovjeka. Zašto je ta eminencija siva ako je već eminencija? Poznato nam je da smo eminenciju dobili iz latinskog jezika (lat. eminentia) i da je njeno značenje – ono što se izdvaja kao bolje od ostaloga, uzornost, vrsnoća, dok se drugo značenje odnosi na titulu katoličkih crkvenih velikodostojnika.
Jezikofil.rs piše da se izraz siva eminancija definiše kao ličnost koja vrši veliki uticaj, ali se drži neupadljivo, povučeno (koja nezvanično vrši vlast u tajnosti i donosi važne odluke). Ako vidimo da jedno od značenja pridjeva siv predstavlja onoga koji se ničim ne ističe, ne primjećuje i sl., onda nas to može navesti na zaključak da su sive upravo one eminencije koje se ne primjećuju ili koje se nalaze u sjenci. Ipak, iza porijekla ovog izraza nalazi se jedna konkretna osoba.
Na francuskom sivu eminenciju zovu Éminence grise, a vjeruje se da je izraz i nastao nadimak Fransoe Žozefa di Tremblea, savjetnika i desne ruke kardinala Rišeljea, koga su pak zvali Éminence rouge. Naime, Di Tremble je bio pripadnik reda kapucinera, koji su nosili sive mantije, dok je kardinal nosio crveno.
U popularnoj kulturi kao primjer sive eminencije nameće se lik Maloprstića, lorda Beliša iz „Igre prijestola“, a često su tako nazivali i potpredsjednika Dika Čejnija u Bušovoj administraciji.
