U selu Kunrfrank, na granici Španije i Francuske, nalazi se jedna od najljepših i najvećih željezničkih stanica u Evropi. Datira iz 1928, a u međuvremenu ju je posjetilo više turista, nego što je kroz nju prošlo putnika kada je funkcionisala.
Zgrada je duga 240 metara, ima 365 prozora, po jedan za svaki dan u godini, i 156 vrata. U njoj su se nalazile bolnica, prostorije u kojima su živjeli carnicici s obje strane, i restoran.
Dok je radila, uticala je na porast broja stanovništva Konfranka, sa 500 na 2000 stanovnika.
Međutim, željeznica nije bila najsrećniji projekat. Građena je tokom Prvvog svjetskog rata, a kasnije se otkrilo da na pojedinim mjestima šine nisu bile usklađene pa su putnici morali da presijedaju.
U prvih nekoliko godina stanicu je koristilo svega 50-ak osoba dnevno, što je poražavajuće u odnosu na broj turista koji danas obiđu ovo mjesto. U nekoliko godina vidjelo ga je više od 100 hiljada ljudi, a uglavnom Španaca.
Oba svjetska rata ni događaji između njih nisu pomogla da ovaj projekt zaživi onako kako su to vlasti zamislile. General Franko zatvorio je tunel u blizini stance kako njegovi protivnici ne bi mogli krijumčariti oružje ovim putem, a nakon njegova otvaranja tokom 2. svjetskog rata brojni Jevreji i vojnici Saveznika koristili su se tunelom kako bi prebjegli u Španiju.
Nakon rata Francuzi su izgubili interes u liniju i započela je propast željezničke stanice. Populacija grada vratila se na svoju prvobitnu veličinu, a zgrada i šine počele su da propadaju.
Lokalne vlasti sa francuske i španske strane opet su pokazale interesovanje, a vlast u Aragonu otkupila je zgradu s namjerom da je renovira i pusti u promet.
Zaista nesto sto se rijetko vidja