Korišćenje čula zavisi od toga gdje smo rođeni

Svako doživljava svijet na svoj način i opisuje to kao jedini pravi osjećaj koji može da postoji. Još 1880-ih, pisac Gistav Flober je rekao da ne postoji jedna prava istina, već samo načini na koje je doživljavamo. Nedavno su naučnici ovu slavnu tvrdnju uspeli i da dokažu.

Sprovedeno je istraživanje koje je obuhvatilo 313 ljudi kao govornike 20 različitih jezika. Među njima su bili govornici raspostranjenih jezika poput engleskog, kantonskog kineskog i persijskog jezika, ali i manje zastupljenih poput jurakare jezika, koji ima manje od 3.000 govornika. A bilo je i onih koji su koristili znakovne jezike.
Svima je predstavljena ista grupa predmeta i zvukova i traženo im je da ih opišu i odgovore na još neka pitanja. Procjenjivanje odgovora se vršilo na osnovu stepena u kome su se različiti govornici slagali. Otkriveno je da se način korišćenja čula razlikuje od kulture do kulture, odnosno mesta rođenja. Govornici engleskog jezika su bili najbolji u opisivanju zvukova i prizora u odnosu na ostala čula, a govornici persijskog jezika bili su najbolji u opisivanju ukusa. Pojedini ispitanici iz Malezije i sa Papua Nove Gvineje nisu učestvovali u ispitivanju ukusa zbog straha od vještičarenja.

Različite kulture daju primarnost različitim čulima i zato su stepeni tačnosti njihovih opisa toliko varijabilni. Neki od njih nemaju ni dovoljno riječi za opisivanje svih čulnih iskustava poput ostalih, ali to nije spriječilo naučnike da ustanove da je ljudima u prosjeku najteže da identifikuju mirise. Zaključili su da postoji potencijal za razvoj zapostavljenih čula i da nam možda tehnologija može pomoći oko toga u budućnosti.