Frina iz Tespije bila je kurtizana koja se tokom života toliko obogatila da je u Tebi, o vlastitom trošku, htjela da obnovi zidine koje je porušio Aleksandar Veliki.
Njeno pravo ime bilo je Mnesarete, ali su joj navodno dali ime Frina – u prevodu ‘žaba krastača’ – zbog njene žućkaste boje kože. Frina je bila rodom iz Tespije u Beociji. Istoričari procjenjuju da je rođena oko 371. godine prije Hrista, a nakon što je Teba razorila Tespiju i stanovnike poslala u izgnanstvo, Frina je veći dio života provela u Atini.
Zahvaljujući svojoj velikoj ljepoti, postala je model mnogim slikarima i kiparima, uključujući i velikog Praksitela, koji je ujedno bio i jedan od njenih klijenata. Frinin kip od Praksitela je najprije naručio grad Kos, ali kad je vidio da je Frina na njemu gola, odbio je da ga otkupi. Zbog toga je kip otkupio grad Knidos, a statua je postala toliko popularna i posjećena, da je naknadno vratila sav novac potrošen za otkupninu.
Grčki pisac Atenej iz Naukratije, u svom djelu ‘Gozba sofista’ opisao je njenu ljepotu riječima:
“Frina je bila zaista prekrasna žena, čak i u onim djelovima svoje ličnosti koje nisu mogli svi da vide. Nju nije svako mogao da vidi golu, jer je obično nosila tunike koje su je cijelu prekrivale, a nikad nije koristila javna kupatila…”.
Kipar Praksitel, koji je bio njen ljubavnik, napravio je kip Afrodite iz Knida, prema Frininom tijelu.
Atenej je takođe svjedočio da je Frina vjerovatno bila jedna od najbogatijih žena svog doba koja je sav imetak stekla sama, bez ičije pomoći. Ona zapravo i nije bila obična prostitutka, jer se u to vrijeme u Staroj Grčkoj ovo zanimanje dijelilo u tri kategorije. Prva i najniža kategorija su bile porne – prostitutke koje su se mogle pronaći na ulicama i u lukama. Nešto više od njih bile su pozicionirane zabavljačice na simpozijumima. To su bile akrobatkinje, plesačice ili sviračice i zabavljale su dobrostojeće muškarce, i po potrebi pružale seksualne usluge.
Treća i najviša kategorija bile su hetere, što u prevodu znači pratiteljke. One su bile vrlo obrazovane i muškarcima su bile ravnopravno društvo jer su s njima mogli da raspravljaju o filozofiji, književnosti, slikarstvu i drugim temama, pa su jednako zadovoljavale njihove potrebe i u intelektualnom i u seksualnom smislu. Osim toga, mogle su da odlaze na razne zabave i pozorišne predstave zajedno s muškarcima, što je ostalim ženama bilo strogo zabranjeno. Hetere poput Frine, mogle su slobodno da raspolažu svojom imovinom i stiču bogatstvo, što je takođe bilo zabranjeno drugim ženama.
Upravo jedno takvo prijateljstvo s oratorom Hiperidom spasilo joj je navodno život. Naime, uprkos njenoj božanskoj ljepoti, velikom bogatstvu i slavnim ljubavnicima, Atenej je zapisao da je bila osuđena na smrtnu kaznu zbog grijeha. Prema jednoj teoriji, spasio ju je Hiperidom koji je zajedno s Frinom izašao pred sudije i pokidao joj tuniku, pokazavši im njene grudi. U nadahnutom govoru, rekao je između ostalog, da se takva ljepota dobija samo od bogova i onaj ko je osudi na smrt, sam je sebi ispisao smrtnu presudu. Zadivljene i uplašene sudije su je pustile na slobodu i zabranile eventualna buduća suđenja. Prema drugoj verziji, Frina je zapravo plačući molila za njihovu milost.
O tome koliko je bila bogata, govori i podatak da je gradu Tebi ponudila da će im obnoviti zidine, koje je porušio Aleksandar Veliki 336. godine prije Hrista, o vlastitom trošku. Međutim, imala je jedan jedini uslov. Na zidinama bi u tom slučaju moralo da bude isklesano: “Uništio Aleksandar Veliki, obnovila kurtizana Frina”. Gradski patrijarsi nisu bili skloni toj ideji, pa su njenu velikodušnu ponudu odbili, a zidine su ostale do daljnjeg razrušene.
Njen život i danas nadahnjuje mnoge umjetnike, poput francuskog slikara Josea Frappae i švajcarsko-austrijske slikarke Angelice Kauffmann.
