Mnogo toga o ovim građevinama u Bretanji ostalo je misterija, ali je utvrđena starost pojedinačnih djelova ove strukture – zaključeno je da su nastajali u različito vrijeme, u periodu između 3500. i 1500. godine prije naše ere, premda ima i kamenova postavljenih prije oko 6500 hiljada godina.
Razlog građenja ovog kamenog kompleksa još uvijek nije poznat, a vremenm su nastale brojne legende kako je nastao. Legenda iz novijeg doba kazuje da su paganski vojnici ovim područjem tragali za papom Kornelijem, koji je skamenio. Veoma je popularna i priča o tome da je riječ o rimskim legionarima koje je čarobnjak Merlin pretvorio u kamen.
Najvjerovatnije je riječ o primitivnim svetilištima ili hramovima.
Ovi megaliti grupisani su u tri dijela – Menec, Karmario i Kelescan. Menec ima 1099 menhira, Karmario 1029, a Kelescan 594. Svaki od menhira težak je između jedne i dvije tone, a stručnjaci nisu sigurni kako su nekadašnji stanovnici ove regije uspijevali da prenesu tako teško kamenje iz kamenoloma.
Interesovanje za kamenje u Karnaku je počelo da raste početkom XVIII vijeka, a prva temeljna iskopavanja na ovom lokalitetu su izvedena šezdesetih godina XIX vijeka, a na čelu tima je bio Škot Džejms Miln.
Od 1991. godine, neki od redova kamenja su ograđeni i pristup im je zabranjen kako bi se očuvala vegetacija oko njih, ali je zimi turistima dopušteno da priđu i ovom dijelu kompleksa.
Proteklih godina, nadležni su sproveli zanimljiv eksperiment – pustili su ovce između ovih menhira kako bi pasle i tako držale floru pod kontrolom.
Karnak je hram u Egiptu