Od vajkada su se ispredali i mitovi i legende, s tom razlikom što su se mitovi uvijek držali božanskih bića, a u legendama su opisivani podvizi i doživljaji ljudskih bića, koja su bila gotovo nestvarna. I mitovi i legende su podjednako bivali inspiracija umjetnicima kroz vjekove, da na temeljima tih fantazija stvaraju gotovo nevjerovatna djela, kojima zub vremena ne može ništa, piše 10naj.com
Legenda kaže da je jednom davno, postojao jedan trački kralj, koji je odlučio da sa svojim konjem od koga se nije odvajao prepliva Dunav. Došao je odvažno na obalu i dao konju znak da se zatrči ka vodi. Međutim, Dunav, hirovita rijeka kakva jeste, svojim jakim strujama povukla je i kralja i konja, s tim što se konj utopio, a kralj isplivao na suprotnu obalu. Bijesan jer je izgubio svog omiljenog konja, mokri i blatnjavi kralj dograbi štapinu koja je ležala na obali, uđe u rijeku do koljena i poče udarati štapom po površini vode i naređivati rijeci da stane… Dunav danas i dalje teče, a kralju se ni ime nije zapamtilo.
Jednorog – mitsko biće. Svaki mit u kome se pojavljuje ovo biće, predstavljeno je kao predivni i kao snijeg bijeli konj, sa velikim rogom na čelu, ponekad sa krilima, a ponekad i bez njih. Kazuje se da žive u dubokim zelenim šumama, u blizini čistih jezera, u čijoj mirnoj vodi se ogledaju. Oni čuvaju ulaz u vilinsko carstvo, a kao ždrebad su uglavnom zlatne boje, dok tek kasnije dobijaju onu predivnu srebrno bijelu nijansu. Iako mitovi tvrde da su besmrtni, jednorozi imaju svoje neprijatelje, a to su zmajevi i harpije.
Postoji legenda koja opisuje redosljed životinja u kineskom horoskopu. Navodi se da se okupilo 12 životinja koje su se sporile oko toga koja treba koje mjesto da dobije, pa su kineski bogovi odlučili da redosljed odredi takmičenje. Životinje su se složile i sve stale ispred linije na obali rijeke koje su dobile u zadatak da preplivaju, a biće raspoređene po redu kojim budu izlazile iz vode. Mačak se plašio vode pa nije znao kako će stići na drugu obalu, a domišljati pacov je predložio da on i mačak sjednu na volova leđa i govore mu gdje treba da ide, pošto on nije vidio dobro. Dok je vo vrijedno i polako plivao, pacov je gurnuo mačka u vodu i prvi odskočio na obalu. Tada se mačak zakleo da će pacovu uvijek biti neprijatelj. Svinja je stigla posljednja jer je bila najviše lijena.
Legenda o „Letećem Holanđaninu“ (Flying Dutchman). Po svemu sudeći ovo je ukleti brod, koji nikada ne može da pristupi obali, već je proklet da provede vječnost ploveći preko sedam mora. Dolazi na krilima oluje i prate ga sablasna svjetla prokletstva. Pokušaće da se približi drugom brodu, kako bi mornari doturili pisma svojim porodicama koje su davno umrle.
Mit o Sizifu. Mitologija na ovu temu pripoveda o Sizifu, koji je bio heroj, ali i oličenje uzaludnog i bespotrebnog posla. Zbog svoje pohlepe i zbog toga što je varao ljude, bogovi su ga kaznili da gura veliku kamenu stenu uz strmu planinu. Muka je bivala još veća kada bi je dogurao do vrha, a ona se izmakne pa se surva nazad u provaliju, a on opet počne sve ispočetka.
Legenda o vještici iz Blera. Legenda novijeg doba, osmišljenja za potrebe niskobudžetnog filma i njegovog nastavka. Naime, navodi se da se radnja odigrava u šumi po imenu „Blek Hils“ (Black Hills), u kojoj hara duh po imenu Eli Kedvard, stanovnice Blera, koja je optužena za vještičarenje, 1785. godine, te osuđena na smrt. Navodi se da nema milosti ni prema kome, kao što nisu imali ni prema njoj.
Legenda o dvije vreće. Tri muškarca su išla rame uz rame i na drvenom štapu nosila dvije vreće. U jednoj su bili uspjesi i lijepe stvari u drugoj loši postupci, ružne misli i prljava djela. Prvi je svoju vreću sa lijepim stvarima nosio iza sebe, da je niko ne vidi i ne uprlja, a sa ružnim napred, da bi mogao da radi na tome da ispravi bar nešto. On se često mučio i zastajao, gotovo i da nije napredovao. Drugi muškarac je vreću sa dobrim djelima nosio ispred sebe, hvalio se drugima i davala mu je snagu. Loše je nosio iza sebe i usporavale su ga jer su nekad bile jako teške. Treći čovjek je lijepu vreću nosio ispred sebe a ružnu pozadi, kao i drugi, ali joj je on isjekao dno, tako da šta god loše da je ubacivao u nju, nije se zadržavalo i nije ga mučilo.
Legenda o Svetom Gralu. To je sveti predmet, a odnosi se na čašu iz koje je po legendi, pio sam Isus Hristos prilikom Tajne večere. Vjeruje se, shodno legendi, da taj predmet ima čudotvorne moći, pa je zato tokom vjekova često bivao i predmet potrage brojnih avanturista i lopova.
Zmaj je mitsko biće, koje je predstavljeno kao ogromna zmija, odnosno gmizavac, koji ima krila i često bljuje vatru, a usput ima i nevjerovatne magijske moći. Širom svijeta, svi narodi su zmajeve zamišljali na isti način, s tom razlikom što Zapad u zmaju vidi opako i zlo stvorenje, a na Istoku ga smatraju prijateljem ljudi i poštuju ga.
Legenda o Svetom Đorđu koji ubija aždaju. Ova legenda govori o zloj aždaji koja je izlazila iz jednog jezera u Palestini i proždirala ljude, a od njnog otrovnog daha su masovno i umirali. Neprilike su se događale sve do jednog dana dok vladar nije odlučio da se svakodnevno aždaji žrtvuje po jedno dijete, kako bi bio mir. Podanici su poslušali, a kada je djece ponestalo i kad je na red došla careva kći, on se nije bunio već ju je spremio za žrtvu. Dok je prestravljena djevojka stajala na obali i čekala aždaju, pojavio se Sveti Đorđe, jašući na prelijepom konju i jednim udarcem koplja probo aždaju. Zatim je naredio djevojci da veže svoj pojas aždaji i da je povede u grad.
