Zanimljivosti Jure Margeta

Lovac na blago spašava nakit i uspomene iz mora

“Reci mu da dođe tamo gdje se ja kupam, svaki dan neko viče ‘jao, ispao mi prsten’, ‘izgubio sam lančić’…”, kaže mi prijateljica na ‘Postiri’ za Lopud. Uputili smo se, naime, na kafu s čovjekom koji vam sve to, ako ga zazovete na vrijeme, može pronaći, iako možda mislite da vam je dragocjenost u morskim dubinama zauvijek izgubljena.

Naravno, sve to uz malo sreće, jer sami detektor metala koji mu služi za otkrivanje nečijeg prstena na dnu mora, nekad nije dovoljan za pronalazak izgubljene dragocjenosti.

Važna je sreća

Sreću zbog pronalaska platićete između 400 i 1000 kuna, ali šta je to prema emocionalnoj vrijednosti i radosti zbog povratka već otpisanog vjenčanog prstena, kojih je do sada pronašao nekoliko.

“Baš me neki dan zvala žena, izgubila je vjenčani prsten na kupanju u Platu. Prošlo je bilo 20-tak dana, ali sam ga uspio pronaći nekih 30-tak metara od obale. Skoro sam bio odustao, ali mi je na kraju pomogla sreća!”, sa srećnim osmijehom kaže Jure Margeta, i sam suprug i otac jedne male djevojčice.

Trenutno je na ljetovanju na Lopudu, gdje ga je ekipa Dubrovačkog vijesnika i “uhvatila”.

“Gospođa kojoj sam pronašao prsten bila je jako srećna. Čak sam joj ga odnio u Uvalu Lapad jer se žurila”, kaže Jure, kojem ni to nije bilo teško.

“Ima i slučajeva kad ne nađem izgubljeni nakit. Žao mi bude ljudi, pojedem se živ kad im ne uspijem pronaći traženo. Neki dan me kontaktirala gospođa koja je svoj prsten izgubila prošle godine u Kuparima. Takvog ne bi dragi Bog pronašao”, smije se Jure.

“Druga me gospođa zvala i poslala mi snimak cijele plaže. Dio sam pretražio, njen prsten nisam pronašao, ali jesam dva druga. Ovih dana preći ću i druge djelove plaže, možda ga i pronađem”, optimističan je.

Povratak vjenčanih prstena

A kako je došlo do toga da nudi usluge pronalaska izgubljenog nakita?

“Prvo sam počeo roniti s bocama. Prije četiri godine položio sam kurs na Pagu. Ronio sam po svim mogućim plažama duž Jadrana. Moram reći da ima puno smeća u moru. Ono što mogu, pokupim, ali ispod pijeska ima svašta, od konzervi do metaka”, dodaje, što je uistinu porazna činjenica o kojoj se premalo govori i piše, a ništa se ne preduzima. Osim akcija koje organizuju sami ronioci i počiste morsko dno koliko je u njihovoj moći.

“Vidio sam da ljudi često izgube neku dragocjenost, pa sam se dosjetio ponuditi svoje usluge”, nastavlja Jure.

“Ove godine sam se prvi put oglasio. Ljudi su nepažljivi, ne skidaju nakit koji nose, a trebalo bi ga skinuti prije ulaska u more. Dobro ga je i ostaviti kući jer sam imao par slučajeva gdje su ljudi ostavili nakit u torbi, ali su ga svejedno izgubili. Baš neki dan sam našao vjenčani prsten gospođi kojoj je ispao na plažu iz torbe”, govori 38-godišnji Jure.

A šta mu je najteže u traženju?

“Najveći ‘neprijatelji’ su mi poklopci od piva i limenki. Aparat ‘svira’ na njih, a more je puno čepova”. Osim čaura od metaka, često pronalazi jugoslovenske dinare, a bilo je i austrougarskih.

“Najdraži pronalazak bio mi je srebreni austrougarski novčić iz 1803. godine. Našao sam ga na plaži u Kleku. Kolege koji u kontinentalnoj Hrvatskoj traže rimske novčiće moraju ih obavezno i prijaviti muzeju. Muzej odlučuje hoće li ih uzeti ili vratiti pronalazaču”, kaže Jure, i dodaje da je more oko plaže u Kleku jako onečišćeno, za razliku od, recimo, plaža i mora oko Cavtata. Nečisto je i u Uvali Lapad, posebno u slojevima pijeska gdje pronalazi razno smeće. Zbog toga je i tužan jer voli i poštuje more, a većina Hrvata i živi od njegovih plodova i ljepote.

Send this to a friend