Zanimljivosti

Mansa Musa najbogatiji čovjek svih vremena

Procjene kažu da je njegovo bogatstvo iznosilo oko 400 milijardi dolara, ali se ekonomski istoričari slažu da je nemoguće definisati ga brojkama.

Osnivač Amazona Džef Bezos najbogatiji je čovjek na svijetu, prema Forbsovoj listi milijardera.

Njegovo bogatstvo se procjenjuje na 131 milijardu dolara. On je najbogatiji čovjek u savremenoj istoriji.

Ali nije najbogatiji čovjek svih vremena.

Ta titula pripada Mansi Musi, vladaru Zapadne Afrike iz 14. vijeka koji je bio toliko bogat da su njegovi velikodušni pokloni uspjeli da unište ekonomiju jedne zemlje.

„Današnje priče o Musinom bogatstvu toliko su zadivljujuće da je gotovo nemoguće steći pravu sliku o tome koliko je bio bogat i moćan”, rekao je za BBC Rudof Buč Ver, vanredni profesor istorije na Univerzitetu u Kaliforniji.

Mansa Musa je bio „bogatiji nego što to iko može da dočara”, napisao je Džejkob Dejvidson o afričkom kralju za sajt Novac (Money.com) prije četiri godine.

Američki sajt Selebriti Net Vort (Celebrity Net Worth) je 2012. godine procijenio njegovo bogatstvo na današnjih 400 milijardi dolara, ali se ekonomski istoričari slažu da je vrijednost onoga što je Musa posjedovao nemoguće definisati brojkama.

10 najbogatijih ljudi svih vremena

Mansa Musa (1280-1337, kralj carstva Mali) bogatstvo nepojmljivo
Cezar Avgust (63 p.n.e. -14 n.e., rimski car) 4,6 triliona dolara
Šenzong (1048-1085, kineski car iz dinastije Sung) bogatstvo neprocjenjivo
Akbar I (1542-1605, car indijske dinastije Mogul), bogatstvo neprocjenjivo
Endrju Karnegi (1835-1919, škotsko-američki industrijalac) 372 milijarde dolara
Džon D. Rokfeler (1839-1937) američki poslovni magnat) 341 milijarda dolara
Nikolaj Aleksandrovič Romanov (1868-1918, ruski car) 300 milijardi dolara
Mir Osman Ali Kan (1886-1967, indijski vladar) 230 milijardi dolara
Vilijam Osvajač (1028-1087) 229,5 milijardi dolara
Moamer El Gadafi (1942-2011, dugogodišnji vladar Libije) 200 milijardi dolara

Zlatni kralj

Mansa Musa je rođen 1280. godine u porodici vladara. Njegov brat, Mansa Abu-Bakr, vladao je carstvom sve dok 1312. godine nije abdicirao kako bi pošao u ekspediciju.

Prema sirijskom istoričaru iz 14. vijeka Šibabu Al-Umariju, Abu-Bakr je bio opsjednut Atlantskim okeanom i onim što se nalazi sa druge strane okeana. Navodno se upustio u ekspediciju sa flotom od 2.000 brodova i hiljadama muškaraca, žena i robova. Otplovili su i nikad se nisu vratili.

Neki, poput pokojnog američkog istoričara Ajvana Van Sertima, vode se mišlju da su stigli do Južne Amerike. Ali ne postoje nikakvi dokazi za to.

U svakom slučaju, Mansa Musa je naslijedio kraljevstvo koje je ovaj ostavio za sobom.

Pod njegovom vladavinom, kraljevstvo Mali značajno se uvećalo. Pripojio mu je 24 grada, uključujući Timbuktu.

Kraljevstvo se prostiralo na oko 3.000 kilometara, od Atlantskog okeana sve do današnjeg Nigera, obuhvatajući djelove Senegala, Mauritanije, Malija, Burkine Faso, Nigera, Gambije, Gvineje-Bisao, Gvineje i Obale Slonovače.

Uz tako veliku teritoriju, došla su i obilne količine zlata i soli.

Tokom vladavine Mansa Muse, carstvo Mali držalo je gotovo polovinu zlata Starog svijeta, prema podacima Britanskog muzeja.

I sve je to pripadalo kralju.

„Kao vladar, Mansa Musa je imao gotovo neograničen pristup najcjenjenijem izvoru bogatstva u srednjevjekovnom svijetu”, rekla je za BBC Ketlin Bikford Berzok, koja se specijalizovala za afričku umjetnost u Blokovom muzeju umjetnosti na Sjeverozapadnom Univerzitetu.

„Veliki trgovački centri koji su trgovali zlatom i drugom robom takođe su se nalazili na njegovoj teritoriji, a on je gomilao bogatstvo od te trgovine”, dodala je ona.

Put u Meku

Iako je carstvo Mali bilo dom tolikog zlata, samo kraljevstvo nije bilo baš toliko poznato.

To se promijenilo kad je Mansa Musa, pobožni Musliman, odlučio da pođe na hodočašće u Meku, prolazeći kroz Saharu i Egipat. Kralj je navodno napustio Mali sa karavanom od 60.000 ljudi.

Sa sobom je poveo kompletnu kraljevsku svitu i zvaničnike, vojnike, griote (zabavljače), trgovce, jahače kamila i 12.000 robova, kao i dugu kompoziciju koza i ovaca kao izvor hrane.

Bio je to grad koji se kretao kroz pustinju.

Grad čiji su stanovnici, sa sve robovima, bili obučeni u zlatne brokate i najfiniju persijsku svilu. Za njima je išlo stotine kamila noseći stotine kila čistog zlata.

Bio je to prizor za pamćenje.

A prizor je postao još raskošniji kad je karavan stigao u Kairo, gdje je stvarno mogao da se razmeće bogatstvom.

Zlatni krah Kaira

Mansa Musa je ostavio toliko upečatljiv utisak na Kairo, da je Al Umari, koji je posjetio grad posjetio 12 godina poslije kralja Malija, ispričao sa koliko su oduševljenja stanovnici Kaira i dalje govorili o njemu.

On je toliko dijelio zlato šakom i kapom svuda po Kairu da je njegov tromjesečni ostanak izazvao pad cijene zlata u regionu u narednih deset godina, potpuno uništivši ekonomiju.

Američka tehnološka kompanija SmartAsset.com procjenjuje da je zbog obezvređivanja zlata, hadžiluk Mansa Muse doveo do ekonomskog gubitka širom Bliskog istoka u vrijednosti od 1,5 milijardi dolara.

Na putu kući, Mansa Musa je ponovo prošao kroz Egipat, a prema nekima, pokušao je da pomogne ekonomiju zemlje povukavši dio zlata iz opticaja pozajmivši ga nazad po drastičnim kamatama od novih egipatskih vlasnika. Drugi kažu da je potrošio toliko da je ostao potpuno bez zlata.

Lusi Duran iz Škole afričkih i orijentalnih studija u Londonu ističe da su se malijski grioti, koji su praktično bili raspjevani istorijski pripovjedači, posebno naljutili na njega.

„Usput je podijelio toliko malijskog zlata da grioti ne vole da ga veličaju u pjesmama jer misle da je spiskao lokalne resurse van imperije”, rekla je ona.

Obrazovanje

Nema nikakve sumnje da je Mansa Musa potrošio, ili proćerdao, mnogo zlata tokom hodočašća. Ali ta pretjerana velikodušnost je i privukla pažnju ostatka svijeta.

Mansa Musa je ucrtao Mali i sebe na mapu svijeta, i to bukvalno. U katalonskom atlasu iz 1375. godine nalazi se crtež afričkog kralja koji sjedi na zlatnom tronu na vrhu Timbuktua, držeći komad zlata u ruci.

Timbuktu je postao afrički El Dorado i ljudi izbliza i iz daleka dolazili su da ga vide rođenim očima.

U 19. vijeku još je imao mitski status izgubljenog zlatnog grada na ivici svijeta, mamac istovremeno za evropske lovce na bogatstvo i istraživače, za šta su uglavnom zaslužni podvizi Mansa Muse 500 godina ranije.

Musa se vratio iz Meke sa nekoliko islamskih učenjaka, uključujući direktne potomke proroka Muhameda i andaluzijskog pjesnika i arhitekte po imenu Abu es hak es Saheli, za koga se naširoko smatra da je osmislio slavnu džamiju Đingarejber.

Kralj je navodno pjesnika platio sa 200 kilograma zlata, što bi u današnjem novcu iznosilo 8,2 miliona dolara.

Pored toga što je podsticao umjetnost i arhitekturu, finansirao je i književnost i gradio škole, biblioteke i džamije. Timbuktu je uskoro postao centar obrazovanja i ljudi su putovali iz svih krajeva svijeta kako bi studirali na mjestu koje će postati Univerzitet Sankore.

Bogatom kralju često se pripisuje pokretanje tradicije obrazovanja u Zapadnoj Africi, iako je priča o njegovom carstvu i dalje relativno nepoznata izvan Zapadne Afrike.

„Istoriju pišu pobjednici”, govorio je britanski premijer iz Drugog svjetskog rata Vinston Čerčil.

Nakon što je Mansa Musa umro 1337. u 57 godini, carstvo su naslijedili njegovi sinovi koji nisu uspjeli da ga sačuvaju. Manje države su se otcijepile i carstvo se srušilo.

Kasniji dolazak Evropljana u region bio je posljednji ekser u kovčegu carstva.

„Istorija srednjevjekovnog perioda i dalje se uglavnom doživljava isključivo kao istorija Zapada”, kaže Lisa Korin Graciose, direktorka Blokovog muzeja umjetnosti, objašnjavajući zašto priča o Mansa Musi nije poznatija.

„Da su Evropljani stigli u značajnijim brojevima u Musino vrijeme, sa Malijem na vrhuncu vojne i ekonomske moći, umjesto nekoliko stotina godina kasnije, stvari bi sasvim sigurno danas izgledale drugačije”, kaže Ver.

Send this to a friend