Misterija ostrva Lokrum kraj Dubrovnika: Niko tamo ne želi da prespava

Ne uzimaj ništa s Lokruma. Ni pero pauna, ni listić ubran u botaničkom vrtu, jer ono što si uzeo s ostrva to njemu i dalje pripada. I donosi nesreću novom vlasniku, savjet je to brojnih Dubrovčana, ponekad podstaknut praznovjerjem, a ponekad poštovanjem prema jednom od najljepših ostrva na Jadranu.

Tokom sezone brodići neumorno voze turiste na Lokrum nadomak Dubrovnika, ali ondje nitko osim čuvara ne provodi noć. Čim počne da zalazi sunce, u misli onih koji su upoznati s legendom vraća se predaja o ukletom ostrvu. Bilo je nekih koji su pokušali da prenoće, ali malobrojni su oni kojima noćni krici pauna nisu utjerali strah u kosti.

Navodno je na Lokrum stigao i engleski kralj Ričard Lavljeg Srca. Na povratku iz krstačkog rata snašla ga je velika oluja i, prema legendi, našao je spas na Kokrumu. U znak zahvalnosti sudbini i Dubrovčanima darovao je gradu zlatnike koje je želio potrošiti na izgradnju lokrumske crkve. Građani su ga uvjerili kako je bolja ideja sagraditi crkvu u Dubrovniku i obećali mu da će osigurati još jednu na ostrvu.

Prema drugoj legendi, spominje se i požar koji je zadesio Dubrovčane u 11. vijeku, a oni su se zavjetovali svetom Benediktu da će sagraditi samostan na Lokrumu ako se vatra ugasi. Benediktinski samostan na području Dubrovačke Republike spominje se prvi put 1023. godine. Benediktinci koji su bili vlasnici cijelog ostrva pretvorili su Lokrum u raj na zemlji, a grad je bez obzira na to prodao njihov posjed bogatim sugrađanima. Posljednji benediktinci napustili su samostan 1798., nakon što je Lokrum kupila nekolicina bogatih Dubrovčana.

Prema predaji, benediktinci su prije odlaska odslužili posljednju misu. Zatim su navukli kapuljače preko očiju, zapalili svijeće, okrenili ih naopako te tri puta obišli ostrvo u povorci mrmljajući Neka je proklet svaki koji preuzme Lokrum za ličnno uživanje. Prema pučkom vjerovanju, prokletstvo se može skinuti samo ako se skupi sav vosak koji se te noći stvrdnuo na tlu ostrva.

U drugoj polovini 19. vijeka, ostrvo je pripalo dinastiji Habsburg i kneževskoj porodici Windischgrätz, a na popisu onih koje je snašla zla kob nakon boravka na Lokrumu je kralj Bavarske Ludvig II. Na povratku kući doznao je kako su ga proglasili ludim i svrgnuli s prijestola. Nakon toga je nađen mrtav u jezeru, a smatra se da je počinio samoubojstvo.

Brat cara Franje Josipa I, nadvojvoda Maksimilijan s Lokruma je krenuo u Meksiko. Tamo su ga uhapsili i mučili te na kraju i streljali. Iako su mnogi evropski vladari i istaknute javne osobe (među kojima i Viktor Igo u Đuzepe Garibaldi) slali pisma u kojima mole poštedu Maksimilijanoog života, to se nije dogodilo.

Rudolf, sin austrijske carice poznatije pod nadimkom Sisi i cara Franje Josipa, takođe je bio vlasnik. I. Prema legendi, zemlja se zatresla, a more uznemirilo kad su Rudolf i njegova supruga stupili na ukleto ostrvo. Rudolf je boraveći na Lokrumu zasadio botanički vrt, a nekoliko mjeseci kasnije, u dvorcu Mayerling ubio je mladu ljubavnicu Mariju von Vetseru te nakon toga počinio samoubojstvo. Smrću jedinog sina carskog para se raspao se i brak Franje Josipa I. i Elizabete.