10 Godina Zanimljivosti

Nahani, savršenstvo prirode koju čuvaju divlji ljudi i šumski duhovi

Usred arktičkog snijega i leda, u Sjeverozapadnoj terotoriji Kanade, leži ogromno prirodno bogatstvo u dolini rijeke Nahani (Nahanni). Ovo područje, pored toga što je poznato po zlatonosnoj rudi i ljepoti prirode, krije mračne legende.

Da li vjerujete u duhove?

U moderna vremena ovaj raj na zemlji zaštićen je od strane kanadske vlade i UNESCO-a ali i činjenicom da je udaljen od ostatka svijeta, tamo “gore” na dalekom sjeveru. Samo uz specijalnu dozvolu i to isključivo malim avionom ili čamcem možete zakoračiti u Nahani rezervat. Prije pomenutih mjera kojima se ograničava pristup jezive priče i legende čuvale su prirodu i njena bogatstva.

Sve je počelo u vrijeme kada je čitav sjevernoamerički kontinent tresla zlatna groznica. Prvo se 1905. godine pročulo kako su dva brata pronašla veliku količinu ovog plemenitog metala u dolini Nahani rijeke da bi godinu dana kasnije njihovi obezglavljeni kosturi bili pronađeni na obali. Desetak godina kasnije pronađen je još jedan kostur bez glave koji je pripadao nekom krupnom Šveđaninu koji je tumarao tražeći zlato. Iste godine pronađeno je i smrznuto tijelo čovjeka koji je u klečećem položaju pokušavao da razgori ugašenu logorsku vatru. Intenzivnija pretraga rezulrirala je mnoštvom skeleta, prevrnutih kanua, ljudskih lobanja… Iako je racionalno njihovu smrt povezati sa surovim uslovima i nedostatkom hrane počele su da kruže legende o zlim duhovima, čovjekolikim čudovištima koja čuvaju blago pa i o samim divljim ljudima koji gospodare ovim krajevima.

Ako se podlegne tim pričama i malo posluša jezivi vetar koji zavija golim stjenitim gudurama nije teško zaključiti kakve su se misli rojile u glavama onih koji su sa oboda doline razmišljali o lovu na blago.

Darežljiva priroda
I dok sa jedne strane “mračne sile” u dolini Nahani stražare nad gomilama zlata onome ko samo želi da uživa u ljepoti prirode čini se da ona nigdje nije tako darežljiva kao ovdje. Ako čamcem krenete od brda Nahani do Virdžinijinih vodopada na putu dugom 210 km nećete željeti da propustite ni metar. Proćićete kroz Prvi kanjon čije tople vode stvaraju mikroklimu povoljnu za razvoj bujnih livada prepunih zvjezdana, ljubičica i drugog planinskog cvijeća. Nad njima se nadvijaju šarene krečnjačke stijene izbušene pećinama. U jednoj od njih, Valeri Groto, leži groblje muflona koji su se tu sakrili tokom hladne zime i uginuli od gladi. Dalje nastavljate do Doline mrtvih gdje su pronađena tijela dva brata kradljivaca zlata poslije koje dolazi Drugi kanjon po čijim su obodima načičkani mufloni i divokoze u potrazi sa skromnim zalihama hrane.

I dok vas krda losova pozdravljaju sa obale nastavljate kroz Vrata pakla, uzani prorez u 900 metara visokim stijenama gdje se polako pojavljuje zapenušana voda koja silazi sa impozantnih Virdžinijinih vodopada. Prelijepa okolina smrekove šume prikriva 90 m visoke vodopade koji grme poput motora borbenih aviona. Pravo mesto za kraj i vrhunac nezaboravnog putovanja. Dalje odavde može se jedino avionom, a pogled iz njega na arktički raj zasijeniće sve što ste do tada vidjeli.

Send this to a friend