Vrata na žičanoj ogradi se otvaraju, pozivajući posjetitelje na neobično razgledavanje, no svako ko uđe, ostaće ukopan na mjestu. Prva stvar koja se primjećuje je smrad. Iza toga slijedi tišina. Dok oči lutaju, može se čuti jedino zvuk prirode – pjesma ptica, grančice koje savija vjetar i udaljene cvrčke. To je definicija jeze. Kud god pogledate, okruženi ste smrću, ona je utkana u tlo, hrani drveća, crve i druge životinje i smrdi. Ništa ne smrdi toliko koliko kombinacija stajaće vode i raspadajućeg mesa.
Riječ je o prvoj australskoj Farmi leševa, forenzičkoj laboratoriji koji se nalazi usred ničega. Ona istraživačima omogućuje jedinstven uvid u vremenski tok raspadanja tijela, a pomogao je riješiti neke od najgorih ubistava i slučajeva nestalih osoba.
Reporteri emisije 60 minuta dobili su jedinstvenu priliku da pogledaju farmu koja se nalazi u Yarramundiju, nedaleko od Sidneja. Leševi su razne dobi i polova, a ima i onih najmlađih. Na uglu jedne uličice nalazi se lobanja koja kao da zuri kroz ispupčene oči, dok je “zakočena” u nemilosrdni visak.
Kako leševi završe na farmi Centar vodi profesorica Šaari Forbes, koja kaže da se neka od istraživanja fokusiraju na povećavanje sposobnosti ekipa za uvuđaj da pronađu ostatke žrtvi, primjerice kao što je treniranje pasa tragača za mrtvima. Oni takođe identifikuju žrtve, kroz otiske prstiju, DNK, ili upotrebom tehnologije izotopa.
U SAD-u postoji već nekoliko takvih farmi i one su od neprocjenjive važnosti za forenzičku struku.
Tijela na farmi dolaze tako da ih pokojnik donira prije smrti, ili pak to učini porodica. Prije nego su korištena ljudska tijela, naučnici su koristili svinje, a najvažnije je bilo utvrditi tačan proces truljenja.
Farme su prvi put uvedene u praksu 1970-ih, kaže vodeća antropologinja u Forenzičkoj naučnoj ustanovi u jugoistočnom Teksasu, poznatoj pod nazivom “Farma leševa”. Baš tamo, među stablima i raspadajućim truplima, njena je laboratorija, mjesto gdje ona sluša tihe priče mrtvih.
bolesno…