Zanimljivosti Simbol Skadarskog jezera

Naša rijetka vrsta: Kudravi pelikani Skadarskog jezera

Područje Skadarskog jezera je, zbog njegove veličine, razuđenosti i mediteranske klime, jedno od najbogatijih staništa ptica u Evropi. Posebno mjesto u ovom biodiverzitetu uživaju pelikani koji spadaju u grupu veoma rijetkih ptica na našem kontinentu.

Pelikan je zaštitni znak Skadarskog jezera, i jedna je od najugroženijih ptica. To je poznati kudravi pelikan, čije je naučno ime Pelecanus crispus. Jedino ova vrsta pelikana živi na Skadarskom jezeru jer druga, srodna, tzv. bijeli pelikan (P. onocrotalus) nije dokumentovano utvrđena na ovim prostorima.

Kudravi pelikan je najveći od svih pelikana. Izvanredan letač, odličan plivač, nenadmašan ribolovac. Ispod više od pola metra dugog kljuna visi neobična kesa, jedinstvena u ptičjem svijetu. Vjeruje se da tu pelikan čuva zalihe ulovljene ribe. Zapravo, kesa je prije svega ribolovni alat, pomoću nje ptica lovi ribu u plitkoj vodi, pošto je pelikan jedina ptica-plovuša koja ne može zaroniti. Iz kese hrani mlade, njome se hladi za vrijeme vrućih ljetnjih dana.

Zlatne godine

Detaljno istraživanje života pelikana na Skadarskom jezeru počelo je 1972. godine i traje, sa prekidima, do danas. Sedamdesete su bile “zlatne godine”. Najuspješnija godina bila je 1977, kada su pelikani iz 52 izgrađena gnijezda uspješno izveli 46 mladunaca. Naredne, 1978. godine, broj gnijezda je bio veći, ali svega sedam mladunaca je preživjelo razne nedaće. Od tada počinje opadanje broja gnijezda, da bi, ulaskom u treći milenijum, svega nekoliko parova pelikana gnijezdilo i to neredovno.

Istraživanja su pokazala da pelikani gnijezde isključivo na malim plovećim tresetnim ostrvima, poznatim kao “arbunosi”. Ostrva su nastajala zimi, od odumrlih trsova barske trave i trske, dejstvom vjetra i talasa. Na odabranom ostrvcetu ili na više njih, pelikani grade svoja gnijezda. Nakon završenog gniježđenja, plodna tresetna podloga, dodatno nađubrena izmetom pelikana, odmah obraste bujnom trskom, tako da ostrvce više nije pogodno za pelikane i oni dogodine moraju da traže novo. U Zlatno doba bilo je dosta tresetnih ostrva i pelikani su mogli birati gdje će postaviti svoja gnijezda. Nevolje nastaju krajem te dekade.

Ubrzanom urbanizacijom i agrarizacijom zaleđa Skadarskog jezera, nastao je efekat “eutrofizacija”. To je zapravo đubrenje jezera organskim i neorganskim materijama. Dolazi do bujanja barske vegetacije, slobodne površine sve više zarastaju. Dejstvo vjetra i talasa je slabije, “arbunosi” se više ne formiraju. Kada se tome doda sve veće prisustvo čovjeka na jezeru, jasni su uzroci opadanja broja gnijezdećih parova. Pokušaj gniježđenja na pogodnom, nepotopivom ostrvu Grmožur, na startu je obećavao, ali to ostrvo je suviše blizu “civilizaciji” i brzo je napušteno.

Pelikani i čovjek

Veličanstvena pojava pelikana, njihova privrženost gnijezdilištima, mirno i bezazleno ponašanje, kao i vještina u ribolovu, uslovili su da oni budu veoma omiljeni. Naročito njihov trud kod ishrane mladih budi plemenita osjećanja kod ljudi. Zato su pelikani veoma prisutni u svakodnevnom životu čovjeka. Sjetimo se samo legende u kojoj majka pelikanka u nedostatku hrane “razdere” grudi da bi sopstvenom krvlju nahranila mladunce. Legenda ima prozaično porijeklo: pelikani hrane mladunce iz kese ispod kljuna i halapljivi mladi ponekad povrijede roditelje “do krvi”.

Svakodnevni upotrebni predmeti veoma često su vezani za pelikane. Postoji li neka plovna voda po kojoj ne plovi bar jedan čamac sa imenom “Pelikan”? Ima li grada na obali koji nema bar jedan restoran “Pelikan”? Sve ovo ukazuje na prisustvo pelikana u našim životima i na našim prostorima od najranijih vremena.

Da pelikani ne bi nestali iz našeg jezera, potrudila se nauka o pticama – ornitologija.

Na nekoliko ugroženih gnijezdilišta pelikana širom Sredozemlja uspješno je primjenjena metoda postavljanja platformi za gniježđenje. Takav program uspostavljen je i na Skadarskom jezeru.

Platforme za pelikane predstavljaju jednu vrstu konzervacijskih mjera kojom se nadomješćuje nedostatak prirodnih staništa neophodnih za gniježđenje pelikana. Inače, da bi se pelikan gnijezdio, potrebna je velika površina slobodne vode, na skrovitom mjestu, kojih je na Skadarskom jezeru sve manje, uslijed eutrofikacije (kada uglavnom usljed ljudskih djelatnosti dolazi do prenamnoženosti vodenih biljaka, najčešće algi, što ima negativne posljedice po vodeni živi svijet). Pored autrofikacije, najznačajniji prirodni uzrok su vremenske prilike. Naime, na Skadarskom jezeru ponekad voda naglo poraste i poplavi gnijezda pelikana. Dešava se i da proljećne kiše padnu u vrijeme njihovog gniježđenja, tako da kolonija bude poplavljena i dio ili sva jaja budu uništena. Prisutan je i problem nedostatka mjesta za gniježđenje, jer je prirodnih ostrvaca sve manje. Najveći neprijatelji ove vrste su ptice grabljivice, posebno vrane i svrake koje nerijetko pojedu jaja i ubiju bespomoćne mlade. Čuvanjem platformi i podizanjem svijesti ljudi o značaju zaštićenih područja, u ovom slučaju Nacionalnih parkova, kao i zaštićenih i ugroženih vrsta, mogu se smanjiti negativni uticaji na ovu, kao i ostale ptičje vrste.

Prstenovanje pelikana na Skadarskom jezeru

Na Skadarskom jezeru se prstenovanje kudravog pelikana vrši još od 70-tih godina prošlog vijeka, kada je ova vrsta još uvijek bila malo poznata nauci. Intenzivna istraživanja kudravog pelikana širom svijeta su tada dovela na Skadarsko jezero stručnjake za pelikanje koji su sarađujući sa kolegama iz naše zemlje, vršili prstenovanje tzv. istraživačkim, obojenim prstenovima. U skladu sa praksom da se ptice označavaju jedinstvenim prstenovima za svaki lokalitet, na Skadarskom jezeru su korišćeni otvoreni PVC prstenovi plave boje, sa oznakama od K001-K100.

Do 2010. ovim prstenovima je prstenovano četrdesetak mladih jedinki. Prstenovanje se obavlja na gnijezdećim kolonijama u periodu kad mladunci dostignu dovoljan uzrast, ali još ne lete, pa ih je lako uhvatiti. Istraživački prstenovi su dizajnirani tako da se brzo i lako postavljaju, i ne predstavljaju smetnju normalnim aktivnostima pelikana.

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica u maju ove godine, saopštili su da u našoj zemlji živi 243 jedinke kudravog pelikana kao i da to nije konačan broj.

Send this to a friend