Zanimljivosti

“Ne ljuti se Adolfe”: Ovako su u Njemačkoj izgledale društvene igre tokom rata

Tokom Drugog svjetskog rata, Nacisti su i najmlađima punili glave ratom i genocidom tako što su prodavnice igračaka punili zlokobnim društvenim igrama. Tako su budući Hitlerovi puleni bacajući kockicu mogli da se igraju sa malim tenkovima i brodovima i da osvajaju Savezničke teritorije i napadaju figure koje su predstavljale “pohlepne” Jevreje.

Nakon rata, nemačke porodice bacile su kompromitujuće igre, ali su se one poslednjih godina pojavile na tržištu i u kolekcijama nekih institucija.

U Međunarodnom muzeju Drugog svjetskog rata u Natiku u Masačusetsu može se vidjeti primjerak svima dobro poznate igre “Ne ljuti se, čovječe” ali ono što ovu tablu izdvaja od drugih sa kojima se djeca obično susrijeću jesu svastike.

Kenet Rasel, osnivač muzeja, smatra da se moć nacista ogledala upravo u takvom dizajnu koji se nalazio svuda – od igračaka koje su sadržale antisemitizam pa sve do drugih kućnih predmeta, božićnih ukrasa i novogodišnjih lampica.

Nacističke društvene igre; Autor: Profimedia

Rasistički predmeti, čak i da nisu podsticali užasna djela, činili su da njihovi vlasnici oguglaju na nasilje oko njih. “Pravo zlo je u tome što takve stvari postaju normalne”, kaže Rendal.

Muzej Wolfsonian u Majami Biču pribavio je naci igre sa nedvosmislenim slikama koje prikazuju sljedbenike koji salutiraju Hitleru i za naciste je ovakvo uključivanje mladih bilo vrlo važno jer su ih spremali da budu sljedeća generacija. Bilo je i dečijih knjiga koje su nosile antisemitističke poruke, ali se poruka deci najbolje slala preko igračaka.

Aukcijska kuća iz Misurija u prethodnoj deceniji prodala je nekoliko primjeraka naci igrica čija se cijena kretala od nekoliko stotina do nekoliko hiljada dolara po komadu. U katalozima aukcijskih kuća često je navedeno da one služe za “duhovni i vojni trening i javno obrazovanje”.

Kako je rat odmicao, tako se i kvalitet igara mijenjao. Bilo je sve više paranoje i pesimizma prisutnih u njemačkim društvenim igrama, baš kao i među nacistima. I materijal od kojeg su pravljene se pogoršao. Već 1942. godine proizvođači su počeli da umjesto metalnih i plastičnih prave figure od jeftinog papira. Tako je i propaganda u igrama, zajedno sa ideologijom, pred kraj rata izgubila svoj uticaj.

Send this to a friend