Komunikacija poznaje dva tipa:
verbalnu: putem reči koja može biti usmena ili pisana;
neverbalnu: putem govora tijela, izraza lica, boje glasa.
Danas, pojavom društvenih mreža, pojavio se i novi oblik komuniciranja: virtuelno komuniciranje.
Ovakva vrsta razgovora između virtuelnih „prijatelja“ može sakriti njihovo trenutno raspoloženje, izraz lica i gestikulaciju ruku i tijela koji su prisutni tokom dopisivanja, a korisnik sa one druge strane ekrana za to ne mora saznati.
Ipak, neverbalna komunikacija je najviše prisutna.
„Kulturna maska“
Američki psiholog, Pol Ekman, istraživao je emocije lica kroz ekperiment u kojem su Amerikanci i Japanci gledali isti film, ali u posebnoj sali u bioskopu. Kako pokazuju reakcije o nesrećama i hirurškim operacijama na filmu?
U toku gledanja filma, kod Japanaca je ušao nepoznati Amerikanac. Tada su osmjehivanjem prekrivali negativne izraze lice. Više nego Amerikanci, oni zapravo koriste „kulturnu masku“.
Često može da dođe do prekida komunikacije ako se neverbalna komunikacija ne tumači u skladu sa kulturom, a ni danas nije utvrđeno da li su neki gestovi posljedica pripadnosti kulture ili stvar navike.
Na primjer, većina muškaraca uvlači prvo desnu ruku u rukav kaputa, dok većina žena uvlači prvo lijevu ruku. Ovo pokuzuje da muškarci u ovoj situaciju koriste lijevu moždanu hemisferu, dok žene koriste desnu.
Kulturološke razlike
Ovi signali se razlikuju u zemljama poput:
A
Evropa i Sjeverna Amerika: OK
Sredozemlje, Rusija, Brazil, Turska: Signal rupe, otvora; seksualna uvreda; gej-muškarac
Tunis, Francuska, Belgija: Nula, bezvrijedno
Japan: novac, novčići
B
Zapadne zemlje: Jedan, Izvinite, vama se obraćam!
C
Britanija, Australija, Novi Zeland, Malta: Nabodem te.
SAD: Dva
Njemačka: Pobjeda
Francuska: Mir
E
Evropa: Dva
Britanija, Australija, Novi Zeland: Jedan
SAD: Konobar!
Japan: Uvredljivo
F
Zapadne zemlje: Četiri
Japan: Uvredljivo
G
Zapadne zemlje: Broj 5
U drugim zemljama: Stoj!
H
Grčka i Turska: Idi do đavola!
I
Sredozemlje: Žena te pravi rogonjom
Malta i Italija: Zaštita od urokljivog oka
J
Grčka: Idi do đavola!
Zapad: Dva
K
Stari Rim: Nabodem te!
SAD: Sjedi na ovo!
L
Evropa: Jedan
Australija: Sjedi na ovo! (trzaj naviše)
Grčka: Nabijem te! (potisak prema naprijed)
Japan: Muškarac, pet
M
Havaji: Samo opušteno
Holandija: Jesi li za piće?
N
SAD: Volim te
O
Evropa: Predajem se
Izrazi lica i osmijesi znače isto skoro u cijelom svijetu. Ekman je na Univerzitetu u Kaliforniji i San Francisku pokazao fotografije osjećanja sreće, ljutnje, straha, tuge, gađenja i iznenađenja ljudima koji su pripadali 21 različitoj kulturi.
U 20 od 21 zemlje postojalo je slaganje u pogledu izraza iznenađenja, 19 od 21 u pogledu izraza straha, a 18 od 20 u pogledu izraza ljutnje. Jedina značajna kulturna razlika pokazala se kod Japanaca koji su fotografiju straha opisali kao iznenađenje.
Ekman je otišao i na Novu Gvineju gdje je proučavao kulturu Južnog Flora i pleme Dani iz Zapadnog Irinija, koji su potpuno izolovani od ostatka svijeta. Došao je do istih rezultata, s tim da i ove kulture nisu razlikovale strah od iznenađenja kao i Japanci.
Razlike u načinu pozdravljanja
U poslovnom svijetu, Britanci, Australijanci i Amerikanci obično se rukuju prilikom dolaska i potom prilikom odlaska. U većini evropskih kultura rukovaće se međusobno više puta u toku dana, a neki Francuzi provedu čak 30 minuta u toku dana rukujući se.
Indijske, azijske i arapske kulture mogu da zadrže vašu ruku u svojoj i pošto se rukovanje završilo. Njemci i Francuzi vam jednom ili dvaput protresu ruku i potom vrlo kratko zadrže, dok je Britanci protresu tri do pet, a Australijanci pet do sedam puta.
Kad je u pitanju pozdravljanje poljupcem u obraz, Skandinavci se zadovoljavaju jednim, Francuzi uglavnom preferiraju dva, dok će se Arapi poljubiti tri puta.
Osmijeh
U SAD-u osmijeh je znak da je osoba ljubazna, prijateljski raspoložena i da joj možemo vjerovati. Ako bi se Japanac nasmiješio na fotografisanju za vozačku dozvolu time bi pokazao da svoj posao vozača ne shvata ozbiljno. Za njega je fotografija dio službenog dokumenta i smiješak bi pokazao da se prema tako važnom poslu odnosi neozbiljno.
U mnogim azijskim zemljama ljudi se smiju kad im je neprijatno, kad se izvinjavaju, kad su tužni, srećni, ljuti ili zbunjeni. Zbog toga osmijeh nije tako jasno povezan s prijateljstvom i srećom kao u SAD-u.
Vrlo je važno upoznati različite kulture, a u okviru njih neverbalnu komunikaciju. Svaka kultura ima sopstvene norme i običaje koje treba poštovati.
