Prije oko 4.000 godina u drevnom Vavilonu prvi put je obilježena Nova godina i do danas je slave ljudi širom planete uz muziku, vatromet, društvo, bilo u kućnoj atmosferi, bilo u restoranima ili ulicama i trgovima.
Međutim, običaji su se promijenili od tih davnih vremena, a iako istim povodom u različitim zemljama slavi se na drugačije načine, pa se postavlja pitanje koji su to načini i šta oni znače.
Razne kulture i religijski sistemi imaju različite običaje vezane za doček Nove godine, ipak Gregorijanski kalendar danas se iz praktičnih razloga koristi u gotovo cijelom svijetu.
Svaka zemlja ima svoje novogodišnje običaje: Španci, na primjer, u ponoć jedu grožđe i to po 12 zrnaca grožđa da bi bili srećni svih 12 mjeseci u godini, Grci jedu kolač u kojem se nalazi novčić, koji u Novoj godini donosi sreću – prvo parče hljeba je za malog Isusa, drugo za oca kuće, a treće za kuću, a ako se novčić nađe u trećoj kriški, te godine će rano doći proljeće, a porodica se može nadati sreći cijele godine.
Japanci doček Nove godine obilježavaju cio dan. Oni počinju u jutarnjim satima kada čišćenjem kuća, procesom poznatim kao “ousouji”, simbolično “tjeraju prašinu” iz prošlosti i pripremaju dom za uspješnu Novu godinu.
Završni čin proslave u Japanu je slušanje zvonjave sata koji se oglašava 108 puta čime se smatra da je otjerana nesreća, nezadovoljstvo i sebičnost. Tradicija da se u novogodišnjoj noći napravi buka potiče još iz srednjeg vijeka kada su ljudi zveckajući išli ulicama kako bi rastjerali zle duhove. Kasnije su na red došli bubnjevi, crkvena zvona i svi drugi instrumenti.
U Brazilu pored, nevjerovatnih žurki za doček, kada je poznata plaža Kopakabana puna posjetilaca, postoje i rituali koje obavljaju žitelji te zemlje čime pozdravljaju sljedeću godinu.
U toj zemlji je običaj da se u novogodišnjoj noći nosi bijela odjeća za sreću i mir u godini koja slijedi. Nakon slavlja u ponoć uz muziku, vatromet i večeru, Brazilci odlaze na plažu gdje preskaču “sedam talasa”, bacaju cvijeće u okean, dok neki pale svijeće u pijesku što predstavlja drevne rituale koji treba da donesu sreću i bogatstvo u narednoj godini.
U nekim gradovima Kolumbije, porodice simbolično slave odlazak stare i dolazak Nove godine, zabavljajući se lutkom. Velika, muška lutka predstavlja staru godinu, a članovi porodice umotavaju je u različite materijale i na kraju, tačno u 12 sati, zapale.
Ponekad se u lutku stave petarde i obavezno stare stvari koje porodici više nisu potrebne. To su stvarčice koje podsjećaju na tužne uspomene i nešto što želi da se zaboravi. Paljenje tih stvari simbolično znači da se ostavljaju sve loše stvari iz stare godine i pozdravlja je Nova, srećnija godina.
Njemcima je nezamisliva novogodišnja noć bez vatrometa, dok Britanci strepe ko će im prvi doći u goste, jer, prema starim vjerovanjima, to znači koliko će imati sreće u Novoj godini. Ako im u goste dođe muška osoba sa poklonima, pravi su srećkovići, ali je loše ako je prva gošća ženska osoba.
Na Novu godinu u Kini sva su vrata ukrašena nečim crvenim, jer je crvena boja simbol sreće i veselja. Iako sve porodice pripremaju slavlje na novogodišnju noć, iz domova se sklanjaju svi noževi na 24 sata, da se niko ne bi povrijedio jer bi ta nezgoda značila da je ta osoba “prerezala”, odnosno spriječila porodičnu sreću u predstojećoj
godini.
Obzirom da se dolazak Nove godine koristi i za obilazak dalekih rođaka veliki broj ljudi kreće na putovanje, što dovodi do gužvi u saobracaju zemlje koja ima 1,3 milijarde ljudi.
Nekoliko dana prije dolaska Nove godine svaka porodica ubrzano i detaljno čisti svoju kuću, kako bi iz nje izbacila nesreću. Vrata i prozori se dekorišu ukrasima od hartije koje tretiraju teme sreće, bogatstva, dugovječnosti i srećan brak sa mnogo djece.
Nekada su Kinezi na taj dan prinosili darove bogovima, a noć u kojoj se proslavlja dolazak Nove godine provodi se u krugu porodice.
