Na jugu Afrike između pustinje Namib i obala Atlantskog okeana, nalazi se jedna od najsablasnijih i najusamljenijih lokacija naše planete – Obala kostura. Smještena uz najveće pješčane dine na svijetu. Portugalski pomorci nazvali su je „Obala pakla“, a lokalno stanovništvo je zove „Mjesto koje je Bog stvorio u bijesu“. Švedski istraživač Čarsl Anderson je 1859. rekao:“Bilo bi bolje umrijeti nego biti prognan u ovakvu zemlju“. I dan danas uz naziv Obala kostura vezuje Najopasnija obala na svijetu.
Posmatrana iz vazduha, Obala kostura je izbrazdana milionima zlatnih dina koje se šire na sjeveroistok od Atlantskog okeana do šljunkovitih ravnica u unutrašnjosti. Između dina izranjaju drhtava priviđenja iz sumornih ploča pustinjskih stijena, posljednjih ostataka tla koje je prekrio pijesak koji se u toku jedne godine može pomjeriti i za 15 m. Obalom ide hladna Benguelska struja koja dovodi gustu maglu okeana (Angolci je nazivaju “cassimbo”). Vjetrovi duvaju s kopna na more, kiša pada rijetko, a količina padavina ne prelazi 10 milimetara godišnje. Obala je uglavnom pješčana ponegdje sa hridima. Južni dio sastoji se od šljunkovitih ravnica, dok se sjeverno od Terasa Bay-a pružaju visoke pješčane dine.
Naučnici rijetka suva rječna korita nazivaju “linearnim oazama”, pošto podzemne vode hrane nevjerovatan broj biljaka i životinja. Ovamo dolaze sisari iz Namibije da pasu travu i brste grmlje koje preživljava zahvaljujući vlazi. Slonovi svoje surle zabadaju duboko u pijesak tražeći vodu. Oriks antilope grebu po prašnjavoj površini svojim papcima tražeći bilo kakav trag vlage. Na ovoj obali, na kojoj se pustinja i more sudaraju u prizoru tutnjajućih talasa i pitomih plaža, talasi donose u zoru na obalu milione raznobojnih kamenčića granita, bazalta, pješčara, ahata, karneola i kvarca. Kada se približava noć i magla prodire u dine, sićušni stanovnici Obale kostura pojavljuju se iz pijeska da sakupe vodu iz magle – to je jedina vlaga koju će ikada dobiti. Pojavom novog dana nastavlja se i čudo života u pustinji. Grantova zlatna krtica, koja je tek nešto duža od prsta i sasvim slijepa, zaranja duboko u pijesak gdje vreba skakavce i insekte koji traže sklonište od sunca. Bube crni tvrdokrilci dube na glavi čekajući da se magla kondenzuje na njihovim leđima i formira kap. Biljka Welwitschia mirabilis je takođe stanovnik ovog dijela svijeta.
Kako je obala dobila ime?
Obala Kostura je dobila ime kada se švajcarski pilot Karl Nauer srušio negdje na obali 1933. godine dok je letio iz Kejptauna za London. Novinar je napisao da bi njegovi ostatci jednog dana mogli biti pronađeni na Obali kostura, ali nikada nisu. Ipak, ime je zadržano.
Otkud Obali Kostura reputacija koja je prati ?
Obala je čuvena po nasukanim kitovim kostima koji je pokrivaju, kosti su ostaci kitolova koji je još uvijek aktivan. Osim kitovih nebrojani “skeleti” nasukanih brodova ukrašavaju negostoljubivo pustinjsko okruženje. Ako vam kosti kitova i brodova nisu dovoljni ni ljudski skeleti nisu rijetkost.
Opasne suprotne struje, snažni vjetrovi, magla koja se iznenada prišunja, kao i grebeni čiji nazubljeni prsti ponekad sežu duboko u more, prouzrokovali su propast mnogobrojnih brodova duž čitave Obale kostura. Priče govore o mnogobrojnim ljudima koji su preživjeli brodolom i dokopali se obale, srećni što su živi, a onda postali žrtve spore smrti. Olupine putničkih brodova, topovnjača, galija, koča i brzih jedrenjaka leže razbacane duž cijele obale.
