Nijeste se noćas naspavali? Bunovni ste, mrzovoljni i boli vas glava? To su samo neki od simptoma koje izaziva prelazak na ljetnje računanje vremena. A za cijelu tu “zbrku” možemo da zahvalimo ovim ljudima!
Iako pomjeranje časovnika nije toliko stara praksa i iako je regulisana zakonima većine zemalja svijeta tek u 20. vijeku, ideja je postojala vjekovima ranije. Još su drevne civilizacije prilagođavale svoje obaveze prema izlasku i zalasku sunca, pa su na primjer Rimljani koristili drugačije, vodene časovnike za različite mjesece u godini.
Da dnevna svjetlost može da se mnogo efikasnije iskoristi samo jednostavnim pomjeranjem sata unaprijed ili unazad u odnosu na doba godine prvo je formulisao krajem 19. vijeka Džordž Vernon Hadson, entomolog sa Novog Zelanda. On je, sakupljajući primjerke za svoju kolekciju insekata, uočio koliko je za ljude bitno da iskoriste dan. Zato je u svom radu pred Kraljevskim društvom u Velingtonu predložio ljetnje pomjeranje vremena za dva sata.
Međutim, ideja bi vjerovatno ostala zaboravljena da je, deset godina kasnije, nije vaskrsao britanski preduzimač i graditelj Vilijam Vilet. Priča kaže da je Vilet tokom jednog jutarnjeg jahanja po okolini Londona, u ljeto 1905. godine, primijetio kako veliki broj ljudi i dalje spava iako je sunce odavno izašlo.
I tako je, znajući da se vrijeme sunčevog izlaska mijenja tokom godine, Vilet pokrenuo veliku kampanju za uvođenje takozvanog “britanskog ljetnjeg vremena” koje bi podrazumijevalo da se svake nedjelje u aprilu kazaljke na časovnicima pomjeraju za po 20 minuta unaprijed, a zatim vrate unazad tokom četiri nedjelje u septembru.
Neumorno lobirajući sve do Prvog svjetskog rata, Vilet je pridobio neke poslanike u engleskom parlamentu, uključujući i tada mladog Vinstona Čerčila. Nažalost, nije dočekao da vidi pobjedu svoje ideje. Umro je za vrijeme epidemije gripa 1915. godine.
Ironično, njegov prijedlog je prvo prihvatila “neprijateljska” Njemačka 1916. godine zakonom regulisavši “ljetnje” računanje vremena. Preduzimljivi Njemci su tako kazaljke prvi put pomjerili sa 23 sata na ponoć 30. aprila 1916. godine mada su njihovi motivi bili praktične prirode – željeli su da smanje upotrebu vještačkog osvjetljenja kako bi se štedjelo gorivo potrebno za ratne snage tokom Prvog svjetskog rata.
Britanci su ih slijedili 1921. godine, a potom i gotovo sve evropske zemlje i SAD.
Danas na svijetu čak 110 od 192 države koristi ljetnje računanje vremena. Sistem nije jedinstven, ali je skoro planetarno prihvaćen i primjenljiv.
Stupidarija. Jedno je prilagodjavanje dnevnoga algoritma trajanju obdanice, a drugo mijenjanje nacina mjerenja. Kao kad bi esto mjerili metrom pa jednom pocnemo od nule, a drugi put od deset centimetara. Najsmjesnije je sto se pravdaju ustedama, kao da prije toga nije postojalo ljetno i zimsko radno vrijeme. Na drugu stranu, stvarna vremenska razlika s kraja na kraj srednjevropske vremenske zone… Više »