Zanimljivosti On ne želi da ode

Ostao da spašava mačke u Fukušimi i ne želi da ode dok se ne pobrine za posljednju

Prije deset godina Sakae Kato ostao je da spašava mačke koje su napustile komšije, pobjegli zbog zračenja iz obližnje nuklearne elektrane Fukušime. On ne želi da ode.

“Želim da ostanem ovdje i pobrinem se za posljednju”, rekao je iz svoje kuće u kontaminiranoj karantinskoj zoni. “Nakon toga želim da umrem, bio to dan ili sat kasnije.”

Do sada je u svom vrtu zakopao 23 mačke, čiji su najnoviji grobovi uznemireni divljim svinjama koje lutaju opustošenom zajednicom. Pazi na još 41 mačku u svom domu i još jednoj praznoj zgradi na svom imanju.

Kato hranu za mačke lutalice ostavlja u spremištu koje grije parafinskim šporetom. Takođe je spasio psa Počija. Bez tekuće je vode pa mora da napuni boce na obližnjem planinskom izvoru i vozi se do javnih toaleta.

Taj 57-godišnjak, nekada vlasnik malog građevinskog preduzeća, kaže da je njegovu odluku da ostane dok je 160.000 ljudi evakuisano iz toga područja dijelom podstaknuo šok koji je doživio pronalazeći mrtve kućne ljubimce u napuštenim kućama u čijem je rušenju učestvovao.

Mačke su mu takođe dale razlog da ostane na zemljištu koje je već tri generacije u vlasništvu njegove porodice.

“Ne želim da odem, volim da živim u ovim planinama”, rekao je stojeći ispred svoje kuće koju smije da posjeti, ali u njoj ne smije spavati.

Dvospratna drvena konstrukcija je u lošem stanju.

Trule podne daske propadaju. Prepuna je rupa kroz koje su zidni paneli i cigla izbačeni snažnim potresom prošlog mjeseca, donoseći zastrašujuća sjećanja na razorni zemljotres 11. marta 2011., koji je izazvao cunami i nuklearnu katastrofu.

“Moglo bi trajati još dvije ili tri godine. Zidovi su počeli da se naginju”, rekao je Kato.

Dekontaminacija na poljima u blizini njegove kuće signal je da će se ostalim stanovnicima uskoro omogućiti povratak.

Procjenjuje da mjesečno troši 7000 dolara na svoje životinje, od čega dio za kupovinu pseće hrane za divlje svinje koje se okupljaju blizu njegove kuće u zalazak sunca. Poljoprivrednici ih smatraju štetočinama, a takođe ih krive za rušenje praznih domova.

Kato je 25. februara uhapšen pod sumnjom da je oslobodio divlje svinje uhvaćene u zamkama koje je u novembru postavila japanska vlada. U vrijeme objavljivanja ovog članka u pritvoru je zbog ispitivanja.

Jumiko Koniši, veterinar iz Tokija koji mu pomaže, rekao je kako se lokalni volonteri brinu o mačkama na njegovom posjedu, ali da je barem jedna uginula otkako je pritvoren.

Trajni strah

Otprilike 30 km jugoistočno, još uvijek u zabranjenoj zoni, Hisae Unuma takođe istražuje stanje svoje kuće, koja je izdržala potres prije deset godina, ali je sada blizu kolapsa nakon što je godinama odolijevala vjetru, kiši i snijegu.

“Iznenađena sam što još uvijek stoji”, rekla je 67-godišnja poljoprivrednica nedjelju dana nakon potresa koji je oštetio Katovu kuću.

“Otuda sam mogla vidjeti svoju stoku na polju”, rekla je pokazujući na dnevnu sobu, pogled koji je sada prekrio splet bambusa.

Unuma je pobjegla jer je rashladni sastav u nuklearnoj elektrani Tokyo Electric Power Co, udaljen 2.5 km, otkazao, a njegovi su se reaktori počeli topiti.

Vlada koja je Fukušimu prihvatila kao simbol nacionalnog preporoda u jeku priprema za Olimpijske igre u Tokiju podstiče stanovnike da se vrate u dekontaminiranu zemlju.

Trajni strah zbog nuklearne elektrane, radnih mjesta i loše infrastrukture mnoge ipak sprečava.

Unuma, sada poljoprivrednica u prefekturi Saitama u blizini Tokija, gdje je njen suprug umro prije tri godine, neće se vratiti čak ni ako vlada sanira radioaktivno tlo na njenim poljima.

Nivoi zračenja oko njene kuće približno su 20 puta veći od onih u Tokiju, prema očitavanju dozimetra koje je sproveo Reuters.

Samo će se uklanjanjem Fukušiminih radioaktivnih jezgara osjećati sigurno, što će biti zadatak za koji će trebati decenije.

“Nema veze s prijetnjom od potresa, ti bi reaktori mogli da eksplodiraju ako neko samo baci alat na pogrešno mjesto”, rekla je.

Send this to a friend