Paličnjaci (Phasmatodea) ili “štapići”, insekti su koji se mogu naći skoro svuda u svijetu. Najviše ih ima u tropskim i subtropskim predjelima, a najviše vrsta ovog reda insekata, tačnije njih 300, potiče sa ostrva Borneo (Indonezija).
Kako je moguće da paličnjaci naseljavaju međusobno veoma udaljene djelove svijeta kada nisu sposobni da prelaze velike razdaljine? Jedan od odgovora na ovo pitanje nedavno je ponudio tim istraživača koji predvodi Kedži Suetsugu sa Koub univerziteta u Japanu.
Paličnjaci koriste ptice koje ih pojedu i nisu jedini u prirodi koji to čine. Mnoge biljke koriste upravo ptice kako bi rasule svoje sjeme tako što ptice pojedu voćku, sklone se od biljke, a sjeme se do nove lokacije prenese izmetom ptica. Kada ptice pojedu insekte, pretpostavlja se da oni ne prežive. Međutim, Suetsugijev tim se zapitao da li im slični mehanizmi mogu pomoći da prenesu svoje potomstvo na udaljene destinacije. Naučnici su otkrili da jaja paličnjaka imaju čvrstu ljusku pa ona mogu da prežive u kiselim sredinama poput ptičijeg stomaka.
Kako bi ovo provjerili, istraživači su pticu srednje veličine Hypsipetes amaurotis hranili jajima tri vrste paličnjaka. Ova ptica je veoma česta u istočnoj Aziji i jedan je od glavnih predatora na paličnjake u Japanu.
Samo nekoliko sati nakon obroka ptica je zaista prenijela jaja, a tim je utvrdio da je 5 do 20 odsto jaja svake od tri vrste preživjelo ovo putešestvije. Zanimljivo je da se nekoliko jaja vrste Ramulus irregulariterdentatus čak i izleglo.
Paličnjaci su veoma zanimljiva sorta. Mogu da regenerišu udove, da ih “otkinu” ukoliko ih ujede predator, a sposobni su da se razmnožavaju bez učešća muškog partnera. Naime, paličnjaci su sposobni da obave proces koji se naziva apomiksis, što je termin skovan od strane Hansa Vinklera i podrazumijeva bespolno razmnožavanje. Jaja koje sama ženka proizvede uglavnom se izlegu kao ženska.
Majke često razbacaju jaja, a razlog tome jeste zaštita da ih predador ne pojede kao i da ih rasije gdje može i tako sakrije trag. Kožu koju presvuku, mladi pojedu ne bi li zameli trag neprijateljima.
Nisu ni bespomoćni tj. spremni su na odbranu koja se sastoji u prskanju tečnosti koja u ustima predatora ostavlja gorak ukus, a i noge im služe, naročito većim vrstama, da povrijede one koji ih jure. Služe se i tečnošću koja neprijatno miriše.
Korisni su mravima. Oni uzimaju jaja paličnjaka koja su obložena hranljivim materijama. Kada to pojedu, mravi odbace jaja, a ona se kasnije izliježu bez problema.
Sposobni su za kamuflažu i glume “štapiće” kada žele da izbjegnu nevolje, a znaju da se “prave mrtvi”.
Takođe su kameleoni pa su nekad zeleni, nekad braon. Godine 2008. proglašeni su za “najduže” insekte.
