Vještačko jezero Pauel dijele američke države Juta i Arizona, a još prije njegovog nastanka, počeli su žučni protesti i negodovanja mnogih koji su njegov nastanak smatrali ekološkom i prirodnom katastrofom. Najradikalniji među njima okupili su se oko Edvarda Ebija, pisca čuvene knjige „Saboterska banda“, formirajući moćnu grupu ekologa koji se zalažu za zaštitu životne sredine. Ova grupa je otišla toliko daleko da su počinili pravu sabotažu, pokušavajući da unište ili bar onesposobe građevinske mašine stacionirane na samom gradilištu. Njima su se, bar ideološki, prirključili i antropolozi željeći da zaštite vrijedne crteže drevnog naroda Anasazi koji bi bili potopljeni izgradnjim jezera. Osim podizanja prašine, „zeleni“ nisu mnogo postigli u ovom slučaju.
Grandiozan projekat
Sam pogled na ogromnu vodenu površinu usred pustinjskog pejzaža dovoljno govori koliko je ozbiljan projekat njegova izgradnja bila. Prva istraživanja su urađena 1946-48. godine da bi prva eksplozija koja je označila početak konkretnih radova odjeknula 1956. Brana je završena 1963. godine, a jezero konačno napunjeno vodom tek 1980. Na taj način nastala je vodena površina dugačka 299 i široka 40 km, sa najvećom dubinom preko 1.100 m i obalskom linijom dugom 3.156 km. Poređenja radi to je duže od Pacifičke obale SAD-a.
Osim nemjerljivog ekonomskog dobitka graditelji jezera se posebno ponose činjenicom da je Pauel sa okolinom najljepše djelo ljudskih ruku u Americi, a vjerovatno i šire. Promjenom rječnih režima došlo se do tačno 96 prelijepih kanjona u njegovoj dolini, poput zanosnog kanjona Antilope. Ekolozima za utjehu ostaje činjenica da je formiranjem ogromne vodene površine u pustinji znatno povećan broj ptica, sisara, reptila i vodozemaca koji nastanjuju oblast. Blizina čuvenog Velikog stepeništa, jedinstvene stijenske formacije koja praktično predstavlja kratak kurs geološke istorije Zemlje u malom, doprinijela je popularnosti jezera među ljubiteljima prirode. Zbog svega toga jezero je proglašenom nacionalnim parkom i pod specijalnim je režimima zaštite.
Pored jedinstvene istorije nastanka i prelijepog prirodnog okruženja koje ga krasi jezero Pauel privlači posjetioce i veoma interesantnim visećim mostom na brani Glen ali i činjenicom da je jedno od najvećih inžinjerskih dostignuća na svijetu. Uz vječitu dilemu da li je njegova izgradnja bila ekološki opravdana ili ne ostaje nam da uživamo u onome što prostor oko jezera Pauel danas predstavlja.
Sjajan primjer da se priroda i društvo dopunjuju, a ne moraju biti suprotstavljeni. NARAVNO da je voda u pustinji veliki ekološki napredak!