Sinonim za vječnu mladost i odbijanje da se odraste je dječak u zelenom kostimu sa zašiljenom kapom iste boje, Petar Pan, koga je stvorio škotski autor Džejms Metju Bari. Priča o njegovim avanturama igrana je i u pozorištu i na filmu, i postala je dio popularne kulture.
Ipak, manje je poznata činjenica da su autora za kreiranje lika “vječitog dječaka” inspirisali dječaci koji su stvarno postojali.
“Izgubljeni dječaci”
Beri potiče iz siromašne porodice u kojoj je bilo devetoro djece. Neka od njih su preminula, a njegova majka patila je najviše za Berijevim starijim bratom Džejmsom. Mali Beri mislio je kako njegov brat može zauvijek da ostane dječak, a ta ideja ga je pratla cijelog života.
Bari je dječake iz porodice Levelin Dejvis prvi put vidio 1897. dok su se sa dadiljom šetali Kensington Gardensom u Londonu. U to doba bio je već poznati novinar i pisac. Tada petogodišnji Džordž, godinu dana mlađi Džek i njihov novorođeni brat Piter su ga odmah očarali, tako da je počeo svakodnevno da ih viđa i postao blizak prijatelj porodice. Njihovi roditelji Artur i Silvija Levelin Dejvis, pored ova tri dečaka imali su još dva sina, Majkla i Nikolasa, poznatijeg kao Niko, piše Vintage News.
Djeca su voljela “ujka Džima”, kako su zvali Barija. Išli su sa njim na odmore, a on ih je zabavljao izmišljenim pričama, na kojima će kasnije bazirati avanture čuvenog “vječitog dječaka”. Braća su najviše voljela priču od dječaku Petru koji zna da leti.
Lik Petra Pana se prvi put pojavio 1902. u Berijevom romanu “Mala bijela ptica” u poglavlju koje se zvalo “Petar Pan u Kensington Gardensu”. Bila je veliki hit. Ova priča je počela da se prikazuje na pozornici dvije godine kasnije kao komad “Petar Pan, dječak koji ne želi da odraste”. Predstava je dopunjena i pretvorena u roman “Petar Pan i Vendi” koji je objavljen 1911. u kojem su se pojavili i kapetan Kuka, “izgubljeni dječaci”, Vendina braća…
Porodica slomljena nesrećama
Međutim, porodica Dejvis je 1907. godine doživjela prvu veliku tragediju, kada je otac dječaka Artur preminuo od raka kostiju. Autor Petra Pana je u to vrijeme mnogo pomogao Silviji, ali je i ona poslije tri godine oboljela od raka i preminula.
Tako su dječaci ostali na čuvanje Bariju, koji je bio njihov gotovo jedini staratelj. On je u to vrijeme bio dobrostojeći književnik tako da je dječake finansijski izdržavao i obezbijedio im “krov nad glavom” dok se ne osamostale.
Iako su ostali bez roditelja, činilo se da je dječacima ipak omogućen pristojan život pored porodičnog prijatelja koga su voljeli, ali je onda nova tragedija pogodila braću Levelin Dejvis.
Od petorice braće četvorica su nesrećno nastradala
Najstariji Džordž se prijavio kao dobrovoljac u britanskoj vojsci za vrijeme Prvog svjetskog rata, a 1915. godine je izgubio život na bojištu u 21. godini.
Majkl Levelin Dejvis stradao je šest godina nakon Džordža utopivši se zajedno sa svojm najboljim prijateljom, za koga se pričalo i da mu je ljubavnik, na Oksfordu. Nesreća je protumačena kao samoubistvo. Mnogi su smatrali da je upravo njegov lik bio najveća inspiracija za Petra Pana, pa tako i ne čudi što je njegovom smrću Bari bio posebno pogođen. Pisac je napisao da je Majklova smrt na neki način bio njegov kraj.
Džon Levelin Dejvis je preminuo 1959. godine u 65-oj godini, dok je njegov brat Piter izvršio samoubistvo sljedeće godine. On se čitav život borio sa “identifikovanjem sa Petrom Panom” i činjenicom da su ga tako zvali gdje god se pojavio, tako da je podlegao pritisku i skočio pod voz u 63. godini, prenosi Istorijski zabavnik.
Od petorice braće Dejvis najduže je poživio najmlađi Niko, koji je preminuo u 77. godini 1980. godine.
Džejms Metju Bari se nije imao djece, ali se ženio i razveo. Preminuo je od upale pluća 19. juna 1937. godine u 77. godini i odrekao se autorskih prava na “Petra Pana” i ustupio ih bolnici Ormon Street Hospital.
