Misterija atentata na Džona Kenedija uvijek je zanimljiva, iako je od njega prošlo više od pola vijeka. Jedna od stvari koje su se godinama tajile je da je njegov mozak, koji je izvađen iz tijela tokom obdukcije, nestao.
Njega su nedugo nakon ubistva 1963. godine stavili u čelični kontejner koji je potom smješten u prostorije tajne službe i kasnije prebačen u Nacionalni arhiv. Tri godine kasnije otkriveno je da je mozak nestao i nikada nije pronađen.
Najnovija teorija autora Džejmska Svonsona, u knjizi End of Days: The Assassination of John F. Kennedy (Posljednji dani: Ubistvo Džona F. Kenedija), navodi da je mozak ukrao predsjednikov mlađi brat Robert.
On tvrdi da je razlog tome prikrivanje istine o predsjednikovoj misterioznoj bolesti, kao i uzimanje brojnih ljekova i nedozvoljenih sredstava.
Spekulisalo se kako je Kenediju dr Maks Džejkobson, nadimka Čarobni Maks, davao specijalne injekcije za dobro raspoloženje, a sadržale su spid i analgetike.
Neki teoretičari zavjere tvrdili su kako je neko ukrao mozak, jer bi on mogao da posluži kao dokaz da ga Li Harvi Osvald nije upucao s leđa, već je neko drugi pucao od naprijed.
No, pokojni američki predsjednik nije jedina poznata osoba za koju se ne bi moglo reći da počiva u miru.
Kada je Albert Ajnštajn umro od pucanja aneurizme u abdomenu 1955. godine, patolog dr Tomas Harvi je iz bolnice u Nju Džerziju ukrao njegov mozak. No, ubrzo je uhvaćen.
Ajnštajnovo tijelo je, prema njegovoj želji, kremirano u Nju Džerziju i prosuto iznad rijeke Delaver. Jedini dio tijela koji nije kremiran jeste njegov mozak, i oči za koje se ni danas ne zna gdje su.
Nacionalna geografija je pisala kako je osramoćeni patolog dobio otkaz u bolnici Prinston, pa se odselio u Filadelfiju. Sa sobom je ponio i mozak pa ga je narezao na 240 komada i čuvao u celulozi u dvije velike tegle.
Većinu je sačuvao, a dio je poslao institucijama širom zemlje. Patolog je bio toliko fasciniran organom genijalca da je čak naručio portret mozga, a njegova bijesna supruga je, pisalo se, rekla da će ostatke baciti u smeće. Harvi je mozak čuvao u ambalaži jabukovače ispod frižidera. Do danas je nejasno zašto mu je dozvoljeno da zadrži ostatke mozga koji je ukrao.
Doktor je preminuo 2007. godine, a ostatke mozga koji su još uvijek bili u njegovom vlasništvu donirao je bolnici Prinston. Ostaci ostataka mozga kratko su bili izloženi u Nacionalnom muzeju zdravlja i medicine u Merilendu, a sada ih još ima samo u The Mutter Museumu u Filadelfiji.
“Koliko znam, jedino se kod nas može vidjeti dio Ajnštajnovog mozga”, rekla je Ana Dodi za IFLScience. Dodala je kako odbijaju sve one koji traže da se na ostacima rade dodatni testovi ili istraživanja.
“Vrijeme je da Ajnštajn počiva u miru”, rekla je Dodi.
Mozak Vladimira Iljiča Lenjina takođe je izvađen nakon njegove smrti 1924, a završio je u rukama naučnika s moskovskog Instituta za mozak.
Glavu austrijskog kompozitora Jozefa Hajdna, preminulog 1809. godine, ukrala su iz njegovog groba dvojica muškaraca zainteresovanih za frenologiju, u to vrijeme popularnu naučnu disciplinu koja na temelju oblika lobanje određuje čovjekove mentalne sposobnosti i karakterne osobine. Nakon razdoblja popularnosti u 19. vijeku frenologija je potpuno odbačena u nauci.
Hajdnova lobanja je 80 godina poslije njegove smrti završila u prostorijama Društva prijatelja muzike u Beču, a spojena je s ostacima tijela tek 1954.
Ni Ludvig van Betoven nije ostao na miru nakon smrti 1827. Jedan od doktora koji su učestvovali u autopsiji uzeo je kosti iz uva njemačkog kompozitora, kao i pramenove kose, a kada su posmrtni ostaci kasnije ekshumirani, ukrali su i djelove njegove lobanje.
U prostorijama Međunarodne Mozartove fondacije u austrijskom Salzburgu nalazi se lobanja za koju tamo tvrde da je pripadala poznatom kompozitoru, ali to nije definitivno utvrđeno. Gdje su njegovi ostali posmrtni ostaci nije poznato, budući da je nakon njegove smrti 1791. grob raskopan i ponovo upotrijebljen.
