Zanimljivosti

Priča o čovjeku koji je spašavao tuđe živote, a svoj je uništio

Osmislio je operaciju za kilu, a nekoliko godina kasnije objavio rezultate 82 slučaja. Nakon toga je osmislio i relativno sigurnu proceduru za rak dojke, i opisao 50 slučajeva.

“On je svojeručno varvarsku profesiju pretvorio u herojsku disciplinu”, kažu o “ocu hirurgije” Vilijamu Stjuartu Holstedu koji je umro 1922. godine od posljedica cjeloživotne zavisnosti od kokaina, a onda i morfijuma.

Čovjek koji je preporodio struku, insistirao na sterilnosti sale, instrumenata i ruku, napravio prvu operacionu salu na Džons Hopkinsu, osmislio radikalnu mazektomiju i izmislio medicinski karton u koji se zapisuje temperatura, puls i respiracija pacijenta nije se “navukao” iz klasičnih razloga. Kokain i morfijum tada nisu bili protivzakoniti, a svi medicinski pioniri su svoje ideje testirali prvo na sebi.

Holsteda je tako zanimalo kako kokain djeluje kao anestetik, a to ga je bacilo u pakao zavisnosti od koje se nikada nije oporavio. I kada su ga prijatelji vodili na jedrenje uspio je da prokrijumčari zaliha dovoljno za barem dvije nedjelje, a kada je i to potrošio provalio je u kabine u potrazi za “šutom”.

“To ne mijenja činjenicu da je Holsted promijenio hirurgiju. Njegovi idejni nasljednici su na čelu gotovo svih bolnica i klinika u zemlji, i van nje”, kaže plastični hirurg Džerard Imber.

Holsted je bio najstariji od četvoro djece, a rođen je u bogatoj njujorškoj porodici engleskog porijekla. Nije bio talentovan niti zainteresovan za sport, nisu ga zanimali alkohol i druženja, a htio je da učini sve što je mogao da ne završi u očevom porodičnom biznisu. Bio je šminker i kicoš koji je svoje brojne košulje često slao na čišćenje u Pariz. Relativno kasno se priklonio medicini.

Tek je na zadnjoj godini na Jejlu postao istinski oduševljen naukom i odlučio to i da studira, a krenuo je da pohađa časove fiziologije i anatomije. Nakon Jejla je upisao hirurgiju na Kolumbiji, a čim je dobio titulu doktora uveo je novitet, karton u koji se zapisuje temperatura, puls i respiracija pacijenta.

Bio je prijatelj i sa Vilijamom Velčom, prvim dekanom medicinske škole Džons Hopkins. Holsted je neko vrijeme proveo i u Evropi otkuda je, pri povratku, donio sve znanje o važnosti čistoće i sterilnosti uslova. Upravo je iz toga razloga, zgrožen radnim uslovima, insistirao da ima vlastitu hiruršku salu. Sakupio je 10.000 dolara od porodice i prijatelja i napravio najmoderniju dvoranu u državi u to doba.

Na Džonu Hopkinsu je bio i hirurg i profesor, a kolege i učenike je oduševljavao svojim hirurškim sposobnostima. Problem je bio i što je zbog zavisnosti Profesor, kako su ga zvali, često preskakao ugovorene zahvate i predavanja. Usprkos tome uvijek je htio profesionalno da napreduje. Imao je visoke, gotovo nedostižne standarde, i očekivao je i od drugih da ih se drže.

“Ponašaj se kao hirurg”, govorio bi svima. Osmislio je operaciju za kilu, a nekoliko godina kasnije objavio rezultate 82 slučaja. Nakon toga je osmislio i relativno sigurnu proceduru za rak dojke, te opisao 50 slučajeva. Uklanjao je limfu i mišiće sve do ispod ključne kosti. Iako to neki danas nazivaju invazivnom i agresivnom operacijom, istoričari medicine kažu kako je Holsted slijedio pravila struke i uvijek radio najbolje za pacijente. Bio je, i ostao, rok zvijezda hirurgije.

Svoj kraj dočekao je u Džons Hopkinsu, ali kao pacijent i zavisnik. U dobi od 69 godina došao je zbog problema s žučnim kamencem. Patio je od žutice, povraćao, a onda je dobio i upalu pluća od koje je preminuo. Zadnje godine je proveo u izolaciji svog doma pokušavajući da sakrije svoju zavisnost.

1 Komentar na "Priča o čovjeku koji je spašavao tuđe živote, a svoj je uništio"

avatar
1000
:   NAJNOVIJI | NAJSTARIJI | POPULARNI

Send this to a friend