Eni Edson Tejlor je rođena 24. oktobra 1838. godine u Obernu, a javnost je za nju čula nakon što je na svoj 63. rođendan željna slave skočila sa Nijagarinih vodopada u buretu. Međutim, iako uspješan, njen skok je prenijelo tek nekoliko medija, a ona je do kraja života živjela u siromaštvu.
Eni je bila ćerka mlinara koji je preminuo kada je imala samo 12 godina. Iza sebe je ostavio pozamašnu svotu novca, pa je njegova porodica imala lagodan život. Mnogo godina kasnije i nakon četvorogodišnje obuke, mlinareva ćerka je postala učiteljica. U tom periodu je upoznala svog budućeg muža Dejvida Tejlora s kojim je imala jednog sina koji je umro u ranom djetinjstvu.
Ubrzo je ostala udovica jer je Dejvid poginuo u Građanskom ratu i dosta je putovala širom Amerike, jedva sastavljajući kraj sa krajem. Na kraju je završila u Bej Sitiju, gradu u Mičigenu, nadajući se da će postati instruktorka u plesnoj školi. Kako u ono vrijeme tamo takva ustanova nije postojala, otvorila je svoju sopstvenu.
Šestu deceniju života dočekala je u bijedi i siromaštvu, pa je vidjevši u jednom časopisu članak o Nijagarinim vodopadima, dobila sumanutu ideju. Naime, riješila je da na svoj 63. rođendan, 1901. godine, skoči sa Nijagarinih vodopada u buretu vjerujući da će, ukoliko uspije, steći svjetsku slavu i bogatstvo.
Izvela je skok i preživjela s manjim ozledama, a njenom veselju nije bilo kraja. Istakla je da niko to više nikada ne bi trebao ponoviti, a njena želja o popularnosti se nažalost nije ostvarila. Do kraja života živjela je na ivici bijede, zabavljajući turiste pričama o svom podvigu. Takođe, suprotno njenom savjetu, Nijagarini vodopadi postali su glavno odredište mnogih pustolova. Vlasti su zbog brojnih nesreća bile primorane da zabrane ekstremne sportove, a za sve one koji se ne pridržavaju propisa, predviđena je visoka novčana kazna.
