Samohranoj majci teško bolesnog dječaka poklonili auto

Supružnici iz Zagreba Marina Mamić i Tomislav Komadina, kada su ih dočekala bolja životna vremena, odlučili su da poklone svoj automobil, svoju, kako mu od milja tepaju, “rozu pticu”.

Ovaj skromni par za gest kaže da nije imao za cilj privlačenje pažnje, već na to gledaju kao na razmjenu pozitivne energije.

“Svakodnevno čovjeku u teškim trenucima pružiš rame za plakanje, toplu riječ ili osmijeh. Ovaj čin se ništa više ne razlikuje od toga. I sami smo bili u teškoj životnoj situaciji bez pomoći i podrške. No, uvijek se situacija promijeni i nađe se dobra duša koja će ti pomoći. Ko smo mi da zaustavljamo cirkulisanje te pozitivne energije? Naša životna filozofija je da pomažemo koliko možemo i da pritom ne činimo zlo drugima jer će ionako svako odgovarati za svoje postupke. Kako siješ, tako ćeš žeti, kaže narod”, započinje za “Novi list” priču Marina.

Iako automobil nema neku veliku materijalnu vrijednost, vjerno im je, kažu, služio, osigurao egzistenciju i pružio mnogo lijepih trenutaka. Kako im više nije potreban odlučili su da ga proslijede dalje, kako bi širio pozitivu. Oglas su podijelili na Marininom Facebook profilu.

Automobil su odlučili da poklone samohranoj majci čije dijete zbog specifičnosti bolesti ne priča i ne hoda. Sa 6-godišnjim Gabrijelom majka svakodnevno odlazi na terapije i vježbe. Automobil nemaju, a ne mogu da priušte plaćanje taksija.

“U moru prijava, tužnih i teških priča, odlučili smo da ‘Roza ptica’ ide malenom Gabrijelu i njegovoj majci. Naravno da je bilo teško odabrati, ali jednostavno smo sjeli i realno odlučili. Gabrijelova majka je samohrana majka, ima status njegovateljice. Gabrijel ima šest godina i dijagnozu ASA, ne priča i ne hoda, a svakodnevno odlazi na terapije i vježbice. Kako smo suprug i ja osjetljivi na djecu, posebno na onu s poteškoćama u razvoju, odlučili smo im pomoći” rekla je Marina.

“Svako od nas djeluje iz srca, samo treba biti hrabar i prekinuti materijalistički način ponašanja koje je uobičajeno u današnjem društvu. Otuđili smo se, izgubili kontakte, zaboravili da smo ljudi. Nadamo se da ćemo se uskoro svi probuditi i shvatiti koje su prave životne vrijednosti. U svakom slučaju bilo kako bilo, mi ćemo i dalje voljeti, ljubiti, veseliti se svakom danu i pomagati drugima, da i oni to osjete. Nadamo se da će ovakve priče ubrzo prestati biti priče i pretvoriti se u redovnu praksu među ljudima”, zaključila je Marina.