Nedavno je otvoren 40. nacionalni park u Finskoj, u kojem je veza ljudi i prirode neraskidiva već nekoliko hiljada godina.
Prva stvar koju odmah primijetite u Hosi jeste tišina. Imate osjećaj da je vrijeme stalo, a ispred vas su drevna jezera u kojima možete da se ogledate koliko je voda čista i borove šume koje se protežu u nedogled. Čak i za finske standarde, Hosa, koja je smještena blizu ruske granice u regionu Kainuu, smatra se udaljenom.
Veća je vjerovatnoća da ćete naići na jelena nego na planinare duž većeg dijela od 90 km obilježenih šumskih staza koje se smatraju jednim od najstarijih područja za planinarenje u Finskoj. Ovaj komad raja će, sigurni smo, sada postati još atraktivniji posjetiocima, budući da je nedavno Hosa postao 40. Nacionalni park u Finskoj povodom 100. godišnjice nezavisnosti Finske.
Umjetnost na stijenama
Veza između čovjeka i prirode u Hosi se proteže nekoliko hiljada godina. Prvi doseljenici su stigli s posljednjim ledenim dobom, prateći divlje jelene koji su naseljavali sjever Finske.
Zid stijena Värikallio, koji se uzdiže više od 10 metara iznad jezera Somerjärvi, pruža rane dokaze o životu ovdje: smatra se da su slike na stijenama stare 4.500 godina, a nijesu otkrivene sve do 1977. godine kad su skijaši Liean Mekeal i Juha Rosi primijetili interesantne crvene oznake na zidu. Ne iznenađuje što je Värikallio ostao dugo skriven budući da do njega jedino može da se stigne čamcem ili pješice (ili skijanjem) kad je jezero zaleđeno svake zime.
I dalje je misterija tačna starost i značenje oko 60 oslikanih figura na zidinama, a možda i najčudnije četiri figure sa trouglastim glavama, rogata figura za koju se smatra da predstavlja šamana i približno 30 detaljnih crteža losova.
Postoje tri glavne teorije šta znače: prvo je da su naslikane kako bi osigurale uspješan lov, drugo da ukazuju na duh životinja i totemizam, a neki ih vide kao nešto što otkriva pogled svijeta u to vrijeme: mjesto gdje se ujedinjuju različiti svjetovi univerzuma, zemlje naseljene ljudskim bićima i podzemnim svijetom.
Hiljadama godina kasnije, lokalni stanovnici i dalje imaju jaku vezu sa zemljom, lovom i ribolovom kao i njihovi predaci. Osim staza za planinarenje, ljude u Hosu odvlače i čista jezera koja su san svih kajakaša, a jedno od takvih jeste i najveće kanjonsko jezero u Finskoj Julma-Ölkky.
