Šta bi Frojd rekao za Alisu u zemlji čuda?

Alisa u zemlji čuda (1865) djelo je matematičara i logičara Čarlsa Latvidža Dodžsona (napisao djelo pod pseudonimom Luis Kerol) koje već preko 150 godina zabavlja i intrigira kako djecu tako i odrasle.

Objedinjujući matematiku, političku satiru, psihologiju, kao i lično iskustvo, ovo djelo je otvoreno za različita tumačenja. Vjerovatno zbog tog bogatstva aluzija koje tekst nosi, opstanak i procvat djela je zagarantovan i u budućnosti.

Iako nedostaje konvencionalna priča, moralno dobra heroina i pouka, Alisa nas ne ostavlja sa osjećanjem nepotpunosti. Kerol je izabrao san kao strukturu (onirička fantastika) i time racionalno zamijenio bizarnim, fantastičnim iracionalnostima svijeta snova.

Na taj način, umjesto moralističke i didaktične knjige za djecu, on je stvorio izmaštani svijet, prostor u kome se živi i u kome se može dati polet mašti.

„Nikad ne zamišljaj da nisi drukčija nego što bi drugima moglo da izgleda da ono što si bila ili mogla da budeš nije bilo drukčije nego što bi im ono što si bila drukčije izgledalo.“

Djelo nudi mnogobrojna tumačenja, upravo zbog načina na koji je ispričano – nonsens utemeljen na igri riječima ili stihova nelogične ili apsurdne sadržine, katkad i sa izmišljenim riječima, pravljene za zabavu djeci ili kao humoristička poezija.

Pored popularnih teorija o alegoriji za zloupotrebu droga (gusjenica koja puši nargilu, magična pečurka, napici i kolačići zbog kojih se junakinja smanjuje ili raste), preko aluzija o pedofiliji (Kerolove sklonosti ka druženju sa malim djevojčicama i uopšte inspiraciji za Alisu koju je našao u Alisi Lidl sa kojom se družio, slao pisma i fotografisao je), dolazi se i do frojdističkog tumačenja, analizi snova.

Šta bi Frojd rekao?

Književna kritika prihvata jednu od glavnih ideja Frojdove psihoanalize, po kojoj ljudi u svom umu imaju nesvjesno „ja” u kome su potisnuta bolna iskustva i emocije, a naš svakodnevni život to ublažava balansirajući između želja i zahtijevima našeg ega i superega. Metodu interpretacije nesvjesnog Frojd je primjenjivao na snovima.

On je tvrdio da su snovi proizvod borbe između svjesnog i nesvjesnog, da u njima nesvjesno izbjegava cenzuru i u prihvatljivom obliku ispoljava svoje strasti i želje.

Seksualni simbolizam

Prvi talas Alisinih psihoanalitičara fokusirao se na seksualni simbolizam u djelu, smatrajući da je to prije svega sama Kerolova potisnuta seksualnost.

Jedna od teorija govori da je Alisino propadanje kroz zečju rupu živopisni simbol seksualnog čina potisnutog u Kerolovoj podsvijesti. To se isto odnosi na vrata, brave i ključeve – vrata normalne veličine predstavljaju odraslu ženu, pa tako mala vrata predstavljaju djevojčicu; zavjesa koja krije ta vrata predstavlja odjeću djevojčice, a stavljanje ključa u bravu je klasični prikaz koitusa.

Još jedna vrlo popularna teorija je ona Vilijama Empsona, po kojoj je Alisa „otac prilikom spuštanja u rupu“ (kako je već rečeno ovaj događaj predstavlja seksualni čin penetriranja), a zatim „fetus kada je na njenom dnu“. Alisino nekontrolisano plakanje stvara jezero u kome ona pliva i to predstavlja sliku fetusa u materici.

Alisino plakanje prouzrokovano je činjenicom da je zbog kolača sada toliko velika da ne može da prođe kroz mala vrata, što se može tumačiti kao da je dijete dovoljno poraslo da više ne može stati u majčinom stomaku. I tako, na kraju njeno izvlačenje na obalu predstavlja proces rađanja.

Prikladno, ako uzmemo u obzir da djeca dolaze na ovaj svijet plačući.

Ipak psihoanalitičari su mogli da pronađu više od samo seksualnog značenja djela, što su i uradili. Psihoanalitička kritika Alise u zemlji čuda je evoluirala.

Teorija identiteta

Ova teorija odnosi se prije svega na bića Zemlje čuda, odnosno na analizu bitnih likova u djelu – Mačak Kezalo (ili Cerekalo u nekim prevodima), Gusjenica, Kraljica-Srce i sama Alisa u snu. Sam Kerol je vješto karakterizovao stvorenja simbolišući tako djelove strukturnog modela psihe (što je povezano i sa ilustracijama Džona Tenijela u djelu).

Kraljica je predstavljena kao vrhovni vladar u Zemlji čuda i stoga može se porediti sa idom (sa njom i lik Vojvotkinje). Mačak Kezalo i Gusjenica su likovi koji Alisu konstantno podsjećaju na njeno pravo „ja” i na to da je ona dirigent sna, a ne da je ona sama san. Stoga, oni predstavljaju superego. I na kraju, Alisa djeluje kao ego nalazeći smisao besmislenom svijetu.

Kraljica

Frojd je id definisao kao biološki, instinktivni, naslijeđeni i amoralni dio ličnosti vođen principom zadovoljstva; to je haos, pun energije koja dolazi iz nagona i jedino traži ispunjenje tih želja.

Kraljica je primitivna strana Alisine ličnosti. Ilustracije radi, Kraljica i Vojvotkinja predstavljene su kao žene koje svoje neposredne potrebe trenutno zadovoljavaju uzimanjem obilne količine hrane i to je viđeno kao metafora otvorenog prikazivanja skrivene seksualnosti. Dok one same biraju šta će, kada i koliko jesti, Alisa, s druge strane, primorana je da uzima hranu kako bi manipulisala svojim tjelesnim oblikom u skladu sa situacijom.

U vezi sa tim, delikatni apetiti odgovaraju čednoj ženstvenosti, dok pohlepa signalizira monstruoznost – zato su i prikazane groteskno.

Ipak, iako je Kraljica vrhovni vladar, njena naređenja u konstantnom izlivu bijesa da se obezglave podanici se zapravo nikada ne ostvaruju, pa njen lik izgleda da je tu samo kako bi se suprotstavio Alisi i vratio je u realni svijet.

Mačak Kezalo i Gusjenica

Superego predstavlja socijalno usvojene standarde o tome koji je to prihvatljiv način na koji ego može, bez ozbiljnijih posljedica zadovoljiti impulse ida.

Kako su i Mačak Kezalo i Gusjenica čak i fizički uvijek smješteni iznad Alise, oni su tu da se suprotstave njoj, kontrolišući kod pojedinca smisao za dobro i loše.

Gusjenica nema razumijevanja za njen problem neprilagođenosti u Zemlji čuda, ali upravo time je Gusjenica i odvaja od ostalih bića i brine o tome da ona ne izgubi svoj identitet ovdje. Alisa Mačka gleda kao autoritet i s poštovanjem mu se obraća za put. Gusjenica kao da suptilno pokušava da kaže Alisi da je veličina ne definiše i pokušava da je usmjeri kako da kontroliše svoju narav, dok je Mačak na drugačiji način stavlja u nelagodnu situaciju nazivajući je ludom.

Superego čini nemogućim da se um osjeća dobro sa sobom, a Frojd kaže da je superego zapravo podstaknut agresijom ida.

A čini se da se Mačak Kezalo pojavljuje u kritičnim trenucima za nju, brinući se da ona ne izgubi svijest o sebi.

Alisa

Ego sadrži sve one psihološke funkcije koje su se tokom evolucije razvile sa ciljem da se zadovolje potrebe i konstantno balansira između ida i superega.

Alisa je od samog početka sna primorana da udovolji mnogim bićima. Osim što zadovoljava potrebe koje se jave u idu, ego ima zadatak i da suzbije zabranjene želje koje se nalaze u nesvjesnom, a koje teže da prodru u svijest i uznemire ličnost. Ona je često viđena kao uljez u svom sopstvenom umu.

Konflikte će ego razriješiti odbrambenim mehanizmima, kao što su, na primjer, represija i projekcija.

Potiskivanje, recimo, nastaje kada se nešto sklanja od svijesti, što Alisa i radi samim propadanjem kroz zečju rupu. I do stvaranja same Zemlje čuda došlo se na taj način.

Projekcija potom jeste čitanje želja ega u karakterima drugih – čini se da Zemljom čuda vlada princip jedi ili budi pojeden, te kanibalističke sklonosti koje imaju likovi ispoljava i sama Alisa.

Sve ovo pomaže Alisi da otkrije svoj pravi identitet. Kada ona izađe iz svog sna, a samim tim i iz Zemlje čuda, vidimo da je ona u daleko većoj kontroli situacije i svoje ličnosti.

Samo pronalaskom svog identiteta Alisa će moći da odbaci svijet Zemlje čuda i ona to radi priznavanjem da je vrhovni vladar tog svijeta samo pakovanje karata za igru.

Frojdova psihologija i analize svakako nisu jedini mogući načini tumačenja, ali jesu bili odlična polazna tačka. Djelo je inspirisalo kako režisere da pokažu svoje viđenje događaja i značenja tako i modernu neurologiju koja će nam pomoći da bolje spoznamo funkcionisanje našeg mozga.