Tajanstveno ostrvo na kojem većina stanovnika vjeruje u vilenjake i trolove

Izolovano ostrvo blizu Arktičkog kruga plodno je tlo za priče o neobičnim stvorenjima i natprirodnim bićima poput trolova, vilenjaka i duhova. Island ima bogati opus narodnih priča i legendi koje se nisu pričale samo za zabavu. To je bio način na koji su se ljudi nosili s nemilosrdnim vremenskim uslovima i prirodom u kojoj žive. Mračne zime, veličanstveni i misteriozni pejzaž pogodovali su upravo nastanku takvih priča. U nastavku krećemo putevima tih neobičnih priča.

Gálgahraun – dom vilenjaka i patuljaka

Odete li samo 5 kilometara južno od Reykjavika, doći ćete do mjestašca Garðabær u kojem se nalazi antičko polje lave Gálgahraun. Islanđani imaju duboko poštovanje prema prirodi. Toliko da čak nisu dopustili da se na području tog polja gradi put.

Vjeruju da na ovom području obitavaju vilenjaci i patuljci. Istraživanje Islandskog univerziteta pokazalo je da čak 80 posto Islanđana ne negira postojanje vilenjaka. Reći će, nije da otvoreno pokazuju svoje vjerovanje jer se to kosi s modernim shvatanjima, ali duboko u sebi vjeruju, za svaki slučaj da zaista postoje. Navodno, ne vjeruje li se u vilenjake, to donosi lošu sreću u životu. Na kraju je ipak napravljen put kroz to područje. Islanđani se nadaju da time nisu razljutili vilenjake.

Reynisdrangar i priča o trolovima

Krenemo li iz Reykjavika na sam jug Islanda, doći ćemo do malog gradića Vika koji ima populaciju od tek tristotinjak stanovnika. Tamo se nalazi plaža Reynisfjara. Veoma visoki, heksagonalni bazaltni stubovi izdižu se iz pijeska u podnožju planine Reynisfjell.

To su kamene stijene Reynisdrangar koje štrče iz turbulentnog Sjevernoatlantskog okeana tik uz obalu. Prema islandskoj predaji, ti kameni stubovi nekad su bili trolovi. Kada su se povlačili s broda prema kopnu, trolovima je trebalo jako dugo vremena, pa ih je snašla zora koja ih je u trenu pretvorila u kamenje. Čak i danas, vjeruje se, prođete li blizu ovih stijena, možete čuti kako zavijaju prema svom domu u planinama.

Drangey – dom ptica i demona

Krenemo li na sjever Islanda, doći ćemo do malog vulkanskog otoka Drangey, koji se može vidjeti s obala dubokog zaljeva Skagafjörðura. Drangey je dom širokoj populaciji ptica. Legende govore o ljudima koji su posjećivali ostrvo kako bi lovili ptice i sakupljali jaja, a završili su u rukama smrti demona koji je nastanjivao Drangey.

Jedan od svetaca zaštitnika Islanda, Guðmundur, pozvan je da blagoslovi ostrvo. Nakon dolaska naišao je na demona koji mu je rekao: “Čak i zlo mora imati mjesto za život.” Tada je demonu podareno malo područje – Stijene Heathen. Upravo zbog tog razloga u tom se području uopšte ne love ptice, a ne sakupljaju ni jaja.

Dramatični Dimmuborgir – dom mračne trol-ogrice

Na sjeveru ćemo naići na Dimmuborgir (na islandskom ‘mračni dvorci’), jedinstvenu formaciju stijena nastalu izlivanjem lave. Te dramatične formacije služile su kao podloga za jezovitu priču. Mjesto je navodno dom Grýle, polutrolice i poluogrice. Njenih trinaestero djece poznatiji su kao Božićni momci, nestašne islandske kopije Djeda Mraza.