Jezero Titikaka nalazi se u Peruu, na 3812 metara nadmorske visine i neraskidivo je povezano sa indijanskim narodom Ajmara.
Pod velom legende
Svaki kutak ovog predjela, uključujući jezero i njegovo priobalje, sveti je za pripadnike Ajmara naroda. Na vrhovima koji paraju nebo nad obalom jezera žive bogovi, a neki vrhovi predstavljaju božanstvo. Voda jezera Titikaka je, kaže legenda, materica iz koje se rodio Virakoča, a Virakoča je bradati bijeli predstavnik Sunca na Zemlji. Njemu Ajmari duguju sve budući da je on naučio Zemljane kako da grade domove, uzgajaju hranu i prave tradicionalne čamce od trske.
Vjekovima su Ajmari gospodarili ovim oblastima u savršenoj harmoniji sa prirodom. Tek 1535. godine španski osvajači u potrazi za zlatom dolaze do ovih prostora. Iako ne previše zainteresovani za prirodne ljepote, bili su očarani slikom koju vide: plavim jezerom sa svih strana uokvirenim visokim planinama prekrivenim svjetlucavim snegom i ledom i živopisnim čamcima od trske koji prevoze lokalne stanovnike.
Život na visini
Velika nadmorska visina i velika vodena površina na njoj, diktiraju pravila života oko Titikake. Stanovnici koji žive oko njega su drugačiji, priroda im je podarila veći kapacitet pluća i srca kako bi se prilagodili na surove životne uslove i smanjeni sadržaj kiseonika u vazduhu. Valjda su ti surovi uslovi i doprinijeli da mnogobrojni prirpadnici Ajmara i danas žive na isti način kao kada su ih prije mnogo vjekova osvajači tu zatekli. Oni žive mirno i u ritmu prirode. Na obalama jezera grade splavove od trske i skromne kućice od istog materijala. Za ishranu koriste ono što im jezero podari uz po malo povrća koje sami uzgajaju.
Od domaćih životinja najčešće se sreću lame karakteristične za ovaj dio svijeta, a nerijetko završe svoj život kao žrtve u nekom od rituala.
Povećanim razvojem turizma Ajmari i njihov stil života postaju prava atrakcija uz sve veću ugroženost zbog miješanja kulturnih uticaja.
Ovo jezero je najviše na svijetu gdje je moguća plovidba većih plovnih objekata. Prvi takav je dovežen na visoravan u djelovima i prvi put je zaplovio 1862. godine. Parobrod je poslije sto godina otišao u penziju, a danas Titakakom krstare moderna plovila spajajući nekoliko većih paruanskih i bolivijskih luka na njegovim obalama.
