Zanimljivosti

Tragična sudbina prvih petorki na svijetu

U prošlosti, prije nego što je savremena medicina napredovala, i blizanci koji bi preživjeli rođenje smatrani su rijetkošću, a već trojke su bile pravo čudo! Zato i ne čudi svjetska senzacija koju je 28. maja 1934. izazvala činjenica da je jedna žena u Kanadi rodila živih i potpuno zdravih – pet djevojčica!

Prve petroke za koje se zna da su preživjele porođaj i najranije djetinjstvo rodile su se u blizini sela Korbej, nedaleko od Sjevernog zaliva u Ontariju, u Kanadi. Anet, Sesil, Ivon, Mari i Emili Dion došle su na svijet dva mjeseca ranije i većina je strahovala da, tako male, neće preživjeti.

Međutim, na svijet ih je donio doktor Alan Roj Dafo koji je organizovao druge porodilje da doniraju mlijeko za prehranu petorki, a uključile su se i sestre iz kanadskog Crvenog krsta i svih pet djevojčica je preživjelo.

Bebe su postale zvijezde preko noći… i bila je to najgora stvar koja je mogla da im se dogodi!

Najveća “turistička atrakcija” Kanade

Porodica Dion bila je siromašna. Otac i majka bili su radnici i jedva su sastavljali kraj s krajem. Bilo je to dovoljno za Vladu Kanade da procijeni da djevojčice “nemaju uslova” za pravilan rast i kvalitetan život i oduzele su starateljstvo roditeljima dodijelivši ga upravo doktoru Dafou, piše portal “The vintage news”.

I pored toga što su bebe bile potpuno zdrave i dobro njegovane, kada im je bilo samo četiri mjeseca, smeštene su u specijalno sagrađenu bolnicu. Na prvi pogled, ova ustanova je izgledala kao svaka druga bolnica, ali imala je i neke “sporne djelove” – prostorije koje su bile otvorene za turiste, ličile na zabavni park i u kojima su posjetioci mogli da “posmatraju” petorke u igri ili nekim drugim svakodnevnim aktivnostima.

Mjesto je uskoro postalo poznato kao “Kvintlend”, a djevojčice su bile najveća turistička atrakcija u zemlj. Bile su pod stalnim nadzorom, brigu o njima vodila je armija medicinskih sestara i doktora koji su sprovodili brojna naučna istraživanja. Rijetko su viđale ikoga ko nije bio član medicinske ekipe. Po svjedočenju onih koji su brinuli o njima, djevojčice su  prvo naučile da kažu “doktor”.

Svaki trenutak dana petorkama je bio brižljivo planiran. Pred posjetiocima su se pojavljivale tri puta u danu, a kako je javnost bila jako zainteresovana za njih, uskoro su se u prodaji našli i “suveniri” od kojih su svakako najpopularnije bile lutke napravljene po uzoru na Anet, Sesil, Ivon, Mari i Emili.

U periodu od 1934. do 1943. godine preko tri miliona ljudi posjetilo je “Kvintlend”, a sve se odvijalo uz odobrenje kanadskih vlasti. Djevojčice su se pojavile i u tri holivudska filma koji su suštinski bili fiktivna priča o njihovom životu, a 1939. predstavljene su i budućoj britanskoj kraljici Elizabeti II.

Vjeruje se da su vlada i lokalni preduzetnici zahvaljujući ovom “biznisu” ostvarili profit od skoro pola milijarde dolara. Sestre Dion, naravno, nikad nisu vidjele ni cent od ovog novca.

Tragičan život izvan “staklenog zvona”

Djevojčice su “izlagane” sve do svoje devete godine. Nakon grčevite borbe za starateljstvo u novembru 1943. konačno su vraćene roditeljima. Ipak, ovo nije bio “hepi end” njihove priče…

Nakon inicijalne traume vraćanja ocu i majci koji su za njih bili potpuni neznanci, sestre su se ponovo našle u “šou biznisu”. Ovoga puta, onom koji su forsirali (i od njega zarađivali) njihovi roditelji.

Sestre su vođene na turneje, javno prikazivane okupljenoj masi, a sve kako bi se zaradilo još novca. Uopšte nisu imale prijatelja, školovane su kod kuće i uopšte – jako malo su znale o svijetu izvan “staklenog zvona” u kom su živjele. U kasnijim intervjuima roditelje su optužile za verbalno i fizičko zlostavljanje.

“Novac je čudovište, a toliko ljudi oko nas nažalost mu je podleglo”, ispričala je kasnije jedna od njih.

Živjele su sa porodicom do 18. godine, a onda prekinule svaki kontakt i sa njima i sa doktorom Dafoom.

A poslije…

Nasuprot svijetlima pozornice pod kojima su odrastale sestre Dion su kasnije vodile tihe i povučene živote. Tri su se udale i imale djecu. Jedna je postala monahinja.

Vlada Ontarija se formalno izvinila sestrama zbog eksploatacije koje su proživjele kao djeca. U martu 1998. dobile su 4 miliona kao nadoknadu za devet godina provedenih u “Kvintlendu”.

Emili je umrla još 1954. od posljedica moždanog udara. Meri je preminula 1970. zbog krvnog ugruška. Preostale tri sestre živjele su zajedno sve dok jedna od njih – Ivon nije umrla 2001. godine.

Danas su žive još samo dvije sestre – Anet i Sesil.

O njihovom životu urađeno je nekoliko dokumentaraca, i napisane su tri knjige koje su poslužile kao inspiracija za nekoliko serija i filmova.

Send this to a friend