U ovom mjestu žene rade što im je volja: Imaju novac, vlast i ljubavnika koliko žele

“Kad bi žene vladale svijetom, ne bi bilo ratova” – samo je jedna od mnogobrojnih poslovica koje ukazuju na vrline žena kao vladara.

Međutim, da nije riječ o praznoj priči svjedoči i primjer iz Kine, gdje i danas živi pleme Mosuo, koje je još poznato i kao kraljevstvo žena i koje se smatra možda i posljednjim matrijarhatom na svijetu.

Mosuo su mala etnička skupina koja živi u Yunnan i Sichuan provinciji u Kini, u blizini granice s Tibetom. Sastoji se od populacije od oko 40.000, mnogi od njih žive u Yongning regiji, oko Lugu jezera, koje se nalazi visoko u Himalaji.

Mosula pleme ima prilično dugu istoriju, koja datira čak 2.000 godina unazad. Ono što je specifično za ovo pleme svakako je da su oduvijek njegovali tradiciju i kulturu matrijarhata. Naime, u ovom plemenu žene su te koje uvijek donose odluke i koje su na čelu porodice.

Svaka porodica se obično sastoji od 10 ili čak više članova, ali sva imovina je uvijek u rukama žena. Ono što je specifično za ovo pleme je da praktikuju jednu vrstu “otvorenog, liberalnog braka”, gdje je ženama dozvoljeno da imaju koliko god ljubavnika žele.

Zapravo, one i nisu vezane klasičnim brakom, već muškarci, koje Mosua žena poželi, noću dolaze u njenu kuću, provedu noć s njom, a iz kuće mora otići prije nego što svane. Ukoliko žena ne želi vezu sa svojim dotadašnjim ljubavnikom, ona simbolično stavlja muške cipele ispred svojih vrata, dajući mu do znanja da je njegovo mjesto zauzeto.

Ako se iz jedne ovakve veze rodi dijete, to dijete odgaja majčina porodica i dijete dobija majčino prezime. Inače, u prošlosti Mosua pleme je bilo prilično izolovano i gotovo da nije imalo kontakta s vanjskim svijetom. Međutim, posljednjih godina njihovo mjesto je postalo poznata turistička destinacija i oni se polako otvaraju prema svijetu. Štaviše, pokazali su se kao izuzetno gostoljubivi.

Iako mnogi smatraju da je pleme Mosula posljednji matrijarhat na svijetu, činjenica je da njihovu zajednicu ne možete uporediti s ostatkom svijeta jer su dugo bili izolovani, a samim tim ne mogu se ni upoređivati ​​s vrijednostima zapadnog svijeta. Naime, dok je žena glava kuće i sva imovina njena, činjenica je da one danas nisu toliko uključene u aktivno donošenje odluka, već je to, ipak, prepušteno muškarcima.

Zapravo, u ovom plemenu muškarci nemaju nekih posebnih odgovornosti: dakle, nemaju posao, odmaraju cijeli dan, a sve kako bi bili odmorni za noćne posjete svojim ženama. Generalno, njihova jedina uloga je stočarstvo i ribolov.

Inače, ono što je bitno naglasiti za ovo pleme je da se žene iz plemena ne udaju, tj. kod njih nema nikakvih klasičnih ceremonija stupanja u brak. Zapravo, u njihovoj kulturi i tradiciji imati samo jednog partnera predstavlja nepoštovanje svojih predaka, niti se smatra podobnim.

Upravo zato u njihovom jeziku nema riječi za oca ili muža.

Postoji nekoliko aspekata Mosua kulture koji privlače pažnju ostatka svijeta, a jedan od najvažnijih je liberalna veza, gdje žena može birati svog ljubavnika, a pritom nije obavezna živjeti s njim pod istim krovom. Zapravo, zajednički život uopšte nije preporučljiv jer to jednostavno nije u njihovoj tradiciji. Nije tajna da Mosua žene ne vjeruju u brak, bar ne u instituciju braka kakva je nama poznata. Inače, muškarci nemaju svoju imovinu i do kraja života žive u majčinoj kući.

Svako veče oni odlaze kod žene koja ih pozove, tu ostaju cijelu noć, a prije zore se vraćaju u majčinu kuću. Zanimljivo je da niko od njih te svoje veze ne shvata ozbiljno. Naime, kada više ne žele da se druže, tj. kad žena više ne želi pozvati svog ljubavnika u kuću, oni se mirno razilaze, bez suda i bez razvoda.

Ono što je specifično za ovu zajednicu je da muškarac i žena čak mogu biti i u dugogodišnjoj vezi, ali njihova imovina svakako nikada neće biti zajednička jer je sve materijalno uglavnom u vlasništvu žena. Štaviše, majke svu svoju imovinu nakon smrti ostavljaju ćerkama, nikada sinovima, iako im je dozvoljeno da žive u majčinoj kući, pišu nezavisne.com.

Djeca koja nastanu kao plod jedne takve veze pripadaju isključivo majčinoj porodici, a očevi imaju minimalni kontakt s djecom. Toj djeci najveći muški uzor predstavlja ujak, koji u ovom društvu ima bolju poziciju od biološkog oca djeteta.

Prema pravilima plemena, djevojčice ne smiju nositi suknju sve do 13. godine, kada se službeno “uvode u društvo”, i tada od majke dobijaju zasebnu sobu u koju dovode svoje “momke”. Zanimljivo je da žena nikada neće pričati o svojim intimnim stvarima u prisustvu muškarca jer je intima rezervirana isključivo i samo za žene.

Takođe, kada žene iz plemena žele pokazati nekom muškarcu da im je interesantan, ona će mu ostaviti otvorena vrata kako bi je noću posjetio. Kao što je već rečeno, ujaci, dakle, majčina braća su važnija od očeva. Ujaci su ti koji brinu za sestrinu djecu, a kada ujaci ostare, o njima preuzimaju brigu rođaci.

Iako je posljednjih godina porastao interes turista za njihov kraj, zanimljivo je da Mosua žene nikada neće pogledati nekoga “sa strane”, već isključivo Mosua muškarce. Takođe, ono što je specifično za njihovu kulturu je da se stari i nemoćni nikada ne napuštaju, već se porodice brinu o njima do samog kraja.

Mosua pleme je, uprkos vanjskim uticajima, i danas jedna vrlo jaka zajednica i uvijek pripadnike plemena stavljaju na prvo mjesto u odnosu na strance i turiste. Za razliku od ostatka Kine gdje su ženska djeca uglavnom neželjena, ovdje je poželjno dobiti upravo ćerku jer su one te koje se više cijene od muškaraca.