Australija, daleki kontinent, najjužnija zemlja naše planete, zemlja emua, sisavaca tobolčara, postojbina Aboridžina, obećana zemlja evropskih doseljenika, po mnogo čemu je unikatna.
To je jedina država svijeta čija teritorija zauzima čitav kontinent, zemlja jedinstvene kulture, netaknute prirode i stanište mnogih životinjskih vrsta koje su na ostalim kontinentima davno isčezle.
U samom srcu te “zemlje na kraju svijeta” smješten je Uluru – Kata Tjuta, jedan od dva najpoznatija i najveća Nacionalna parka ove zemlje. Uluru je jedinstvena turistička atrakcija Australije koja privlači ogromnu pažnju turista iz svih krajeva svijeta.
Park se nalazi u vlasništvu i pod upravom domorodačkog naroda Anangu, starosjedilaca koji ovdje žive više od 30.000 godina. Uluru je najpoznatiji rezervat biosfere u Australiji. Međutim, za lokalno stanovništvo ovo područje je važno ne samo zbog prirodnih ljepota, nego i kao zona u kojoj se nalazi dom mnogih božanstava.
Uluru je ustvari brdo stvoreno pod uticajem tektonskih poremećaja prije 500 miliona godina. Pijesak nošen vjetrom oblikovao je zaobljenu, slonovsku masu koja se naglo uzdiže iz ravnice. Najveći dio ove stijene ukopan je u pijesak, iz koga izranja njegov jedini vidljivi dio – zaravnjeni vrh visok 348 m.
Aboridžini ovu stijenu zovu Uluru, dok je u svijetu poznatija pod nazivom Ayers rock. Za Aboridžine je ova drevna crvena stijena oduvijek bila sveto i mistično mjesto, a danas je svojevrstan nacionalni simbol.
Kako se sunce kreće po nebu, tako se Uluru žari u različitim nijansama. U zoru sjaji narančastim sjajem, u rano jutro sjenke ga boje u tamnije nijanse, u podne dobija boju jantara. Ipak, ovo stjenovito brdo je najimpresivnije u suton, kada se pretvara u masu spektakularnog izgleda, nalik užarenom ugljenu.
Sve do sedamdesetih godina 19. vijeka Ayers rock nije bio poznat Evropljanima, a onda su ga otkrila dva istraživača koji su stijeni dali ime po tadašnjem premijeru države Južna Australija. Danas ovo mjesto posjeti oko milion turista godišnje. Najveća avantura za njih je penjanje do vrha stijene, za šta je potrebno oko 2 sata. Međutim, Aboridžini se ne penju jer je to za njih sveto mjesto, a to ne savjetuju ni turistima. Većina turista, naravno, ne može odoljeti izazovu i oglušuje se o upozorenja i molbe Aboridžina.
Nedaleko odatle nalazi se i aboridžinsko naselje u koje obavezno svrati svaki putnik. Tu domaćini s oduševljenjem pokazuju svojim gostima domaće rukotvorine i igre, pripovijedaju im o lokalnim običajima i poslužuju ih tradicionalinim jelima.
Iz okolnog prostora uzdiže se 36 kupola od kamena, koji se ređaju jedna za drugom formirajući krug. To je planina Kata Tjuta, znana i pod imenom Olga. Prevedeno sa njihovog jezika to bi značilo „Mnogo glava“. Najviša kupola doseže 550 metara nadmorske visine, što je i najviša tačka nacionalnog parka Uluru. Kupole su podijeljene uskim gudurama i klancima, a u jednom jarku u samom središtu planine, nalazi se zadivljujuća zelena oaza nazvana Dolina vjetrova.
Ovaj nacionalni park specifičan je i po svojoj flori i fauni. On je stanište mnogih neobičnih biljnih i životinjskih vrsta. Ako nekada budete doputovali ovdje, nemojte se začuditi i uplašiti ukoliko pored vas protrči divlji aboridžinski pas.
