U Pekingu, jednom od najzagađenijih gradova na svijetu, postoji kula koja usisava smog, pretvara ga u čist vazduh, zatim filtrira čestice smoga i pretvara ih u dijamante. Zvuči kao fikcija, zar ne? Ipak je istina – a tu su i dijamanti smoga koji to dokazuju.
Toranj proizlazi iz mašte holandskog umjetnika Dana Rosegarda koji je pogledao kroz prozor hotela u Pekingu i shvatio da je smog toliko gust da ne može da vidi grad. Čak je osmogodišnjacima u gradu bio dijagnostikovan rak pluća, a prljav vazduh je smanjio životni vijek stanovnika za 15-16 godina.
“Ovo nije svijetla budućnost koju predviđamo“, rekao je Rosegard. „Ovo je užas”.
Pridržavajući se stare izreke, „kad vam život da limun, vi napravite limunadu“, Dan se zapitao šta bi mogao da uradi. Baš kao alhemičar, od otpadnog proizvoda je stvorio nešto lijepo i poželjno. Prodaja nakita pomogla je u finansiranju izgradnje kula.
Dan kaže da o ovoj oblasti nije znao ništa prije nego je osmislio toranj.
„Nisam znao ništa. U stvari, ja sam čak i pušač! Ali ne morate da znate o svojoj temi kada počnete“, kaže on. „Ako imate o nečemu prirodnu radoznalost, to vam postaje opsesija i nastavljate dalje da učite. U stvari, vaša opsesija vas motiviše da brže učite”.
Tako su on i njegov tim odlučili da naprave najveći prečistač vazduha na svijetu. Kula koju su izgradili, a koja se koristi u Roterdamu, Pekingu, Tianjinu i Dalianu, usisava 30 000 kubnih metara zagađenog vazduha na sat, čisti ga na nivou čestica PM2.5, PM10 – a zatim oslobađa čist vazduh nazad u grad. Toranj se napaja solarnom energijom. Vazduh oko kule je 55 do 75 odsto čistiji od ostatka grada. Ali nakon što se čestice čađi filtriraju iz vazduha, one ne nestaju – treba nešto uraditi sa njima.
Filtrirani smog ima gotovo 40 posto ugljenika. Kompresovanjem ugljenika se dobijaju dijamanti. Čestice smoga koje su filtrirane iz kule kompresovane su za 30 minuta i pretvorene u dijamante od kojih svaki predstavlja 1 000 kubnih metara zagađenja. Rosegard kaže da je par čak koristio prsten od smoga kao vjerenički. Sarađuje sa nevladinim organizacijama, vladama, studentima i tehnološkim kompanijama kako bi smislio druga rješenja za smanjenje zagađenja vazduha u gradovima.
„Sve je u povezivanju nove tehnologije sa kreativnim razmišljanjem“, kaže Rosegard. „Ako počnete da razmišljate o tome, postoji toliko toga što možete da mislite, još mnogo toga što možete da učinite”.
Ako većina nas slijedi Danov primjer, sigurno možemo ovaj svijet učiniti boljim tj. zdravijim mjestom za život. Dovoljno je vidjeti svijetlu tačku u mraku i krenuti ka njoj.
