Zanimljivosti

Upoznajte Li, ženu koja je izmislila “Lajk”

Dugme lajk na Fejsbuku se na neki način ušunjalo u naše živote. Jednog dana se pojavilo na fidu, i iznenada smo svi očajnički počeli da želimo lajkove – ili preciznije, odrednicu koliko su drugima bitne naše misli i stavovi. I ovaj mehanizam je u suštini promijenio način na koji internet funkcioniše.

Danas sve društvene platforme imaju verziju dugmeta lajk, i čitave kompanije, ideje i pokreti se uzdižu ili propadaju u odnosu na zbir lajkova koje prikupe.

Kako je došlo do toga? Kako je jedna mala alatka na jednom sajtu društvene mreže ubola nešto od toliko fundamentalnog značaja za ljudsku psihologiju?

Odgovore će dati Li Perlman iz Denvera, koja je danas strip crtač, a ranije je bila zaposlena Fejsbuku, i pripadaju joj zasluge za nastanak ovog dugmeta.

Kako si završila u Fejsbuku?

“Uvijek sam bila štreberka za matematiku. Voljela sam da rješavam probleme i voljela sam da nalazim tačne odgovore. Mislim da je to bilo i zbog toga što sam bila djevojka u matematici, a taj osjećaj je bio kul. Tako da sam vrijedno učila matematiku i završila softversko inženjerstvo na Univerzitetu Braun. Prvo sam se zaposlila u Majkrosoftu i radila sam tamo dvije godine, ali mi to jednostavno nije bilo inspirativno. Neki moji prijatelji su otišli u Fejsbuk i bila sam zaista impresionirana njihovim proizvodom. Mislila sam da njihov sajt ima poseban korisnički dizajn, i da posjeduje određenu magiju, pa sam otišla tamo na intervju. Imala sam 23 godine, i još sto drugih dvadesetrogodišnjaka je radilo zajedno u istom kancelarijskom prostoru, i svi su bili žešće pametni i zabavni. To se događalo 2006, i postojala je neka magija. Mogla sam to odmah da vidim”.

Kako je došlo do dugmeta lajk? Koji problem ste pokušavali da riješite?

“Pokušavala sam da riješim nešto što smo zvali problem suvišnosti. Na primjer, ako napišeš „Vjenčali smo se”, u svim komentarima je iznova i iznova pisalo „Čestitam”. Meni je to bilo zaista estetski ružno, a osim toga, svaki put kada bi neko napisao nešto emotivno, to bi bilo teško naći u mnoštvu ostalih suvišnih komentara. Željela sam da riješim oba ta problema odjednom”.

Sjećaš li se tačno tog trenutka kada ti je došla ideja o dugmetu lajk?

“Ne, to je bio evolucija. Na početku je ideja bila nešto što smo zvali dugme bomba, koje je bila slična, ali malo drugačija stvar, koju je smislio jedan moj prijatelj. Postavio je to na našu tablu sa idejama, ali iz nekog razloga, to nije privuklo pažnju. Onda sam ja napravila malo drugačiju verziju i nazvala to strava dugme. A iz nekog razloga, ono je privuklo pažnju ekipe, i svi smo na tome radili zajedno. U pitanju je bila saradnja”.

Da li je bilo teško uraditi pravi dizajn?

“Da! Bilo je stvarno teško. Stvar je u tome što bi razni simboli bili neodgovarajući u raznim zemljama. Drugačije riječi nisu funkcionisale – „strava” je djelovalo suviše klinački, „volim” je djelovalo previše ljigavo. Dizajneri su bili frustrirani i napuštali su projekat, i morali smo da oformimo novi tim. Na kraju smo došli do dizajna, i Mark Zakerberg je konačno rekao, „To će biti lajk sa podignutim palcem, napravite ga i okačite ga, i završili smo s tim”. Tako je konačno donio odluku”.

Sjećaš li se trenutka kada je zaživjelo?

“Smjesta je bilo uspješno. Sećam se stvarno zadovoljavajućeg osjećaja, „znala sam”. Statistike su skočile toliko brzo – sve statistike za koje smo mislili da će biti promijenjene, ali 50 komentara je postalo 150 lajkova, gotovo smjesta. Ti ljudi su češće pisali nove statuse, tako da je bilo mnogo više sadržaja, i sve je jednostavno funkcionisalo”.

To se događalo 2009. Šta misliš o dugmetu lajk osam godina kasnije?

“Isprva sam mislila da je to što smo napravili izuzetno. Ali onda sam prije jedno par godina primijetila da su se algoritmi novosti promijenili, i da određeni sadržaji nemaju toliko veliku distribuciju. A u to doba sam počela da crtam te stripove. Stripovi su za mene bili način da nacrtam i podijelim svoj interni svijet, postavljala sam ih na Fejsbuk, i sve više i više fanova ih je zavoljelo, kao i ja. Ali kada je Fejsbuk promijenio svoj algoritam, broj mojih lajkova je opao, i osjećala sam se kao da ne dobijam dovoljno kiseonika. Bilo je nešto kao, čekaj malo, unijela sam srce i dušu u ovaj crtež, a ima samo 20 lajkova. Tako da iako sam mogla da krivim algoritam, nešto u meni je govorilo, ne vole me, nisam dovoljno dobra, moram da počnem da plaćam reklame”.

Zašto si i ti jednako motivisana lajkovima kao i većina internet zajednice? Da li osjećaš odgovornost zbog toga što si priredila internetu?

“Imam osjećaj kao da bi trebalo da se osjećam odgovornom, ali ne osjećam se. Kada pomislim na to, mislim da je to bila ispravna stvar u tom trenutku, i da nije moglo da se izbjegne. Moj cimer radi na vještačkoj inteligenciji, i mnogi ljudi mu govore da prestane, ali to je bukvalno nemoguće. Neko će već da je stvori. Nije postojao način da se to ne uradi, tako da se ne osjećam odgovornom”.

Misliš li da je tebi potrebna društvena potvrda više nego drugima?

“Da, mislim. To je blagoslov, jer ponekad, kada dobijem društvenu potvrdu, stvarno se potrudim da obavim dobar posao, i to hrani moj integritet. Ali prokletstvo je u tome da kada ne izazivam pažnju, umijem da odlijepim i osjetim se kao da sam ništavna”.

Mnogi ljudi oklijevaju da to priznaju. Šta misliš, zašto je tako?

“Pa, iz mog iskustva, ako primijetiš da pokušavam da zadobijem tvoju pažnju, ti mi je nećeš pružiti. To upropasti igru. Takođe postoji određeno priznanje o nedostatku samopouzdanja – molim te, daj mi potvrdu, zato što kukam i slaba sam – a to je potpuno suprotno od imidža koji pokušavam da projektujem”.

NAJNOVIJI NAJSTARIJI POPULARNI
mukeee
Gost
mukeee

Ova osoba treba da dobije čitavi članak u medijima, a ljudi koji svakodnevno otkrivaju i istražuju mnogo korisnije i bitnije stvari nemaju milimentra medijskog prostora. Super!

Send this to a friend