Ako se zaputite prema Veloj Luci u Hrvatskoj, u smjeru kampa Mindel, možda budete imali toliko sreće i naletite na mačka Duju u njegovoj karakterističnoj pozi. Ne možete ga promašiti.
Sjedi Duje u hladu, zamišljen, zgrbljen i naslonjen na solju nagrizen kamen. Sjedi u hladu maslina. Sjedi pod mesnatim listovima razgranate čuvarkuće. Sjedi u dvorištu. Sjedi pred morem.
Sjedi kao što ne sjedi nijedna mačka. Sjedi kao stari, umorni čovjek, pomiren sa životom.
“Duje zapravo nije ostrvljanin. Na Korčulu ga je donijela jedna žena iz Kaštela jer ga je neko bacio u vrt”, otkriva Ana Marija Maričić, Dujina usvojiteljka u razgovoru za 24sata.
Čak i tada, kao mačić, dok još nisu znali za njegove navike, Duje je odudarao od ostatka mačje porodice. Ima ih u kampu, uz njega, još devetero.
“Jeste, bio je malo neobičan s onom svojom njuškom, ali mislili smo da samo ima zečju usnu. Kako je rastao, počeli smo primjećivati da ima malene uši, ukrivljen nos, razroke oči i zdepasto tijelo. A onda je počeo da sjedi. Stalno to radi. Normalno hoda, radi što već ima raditi, i u jednom trenutku sjedne. Ostane tako po petnaestak minuta, gledajući u jednu tačku”, priča Ana Marija.
Duje je postao atrakcija u kampu.
“Prošlo ljeto se jedan turista preplašio i rekao da zovemo veterinara jer je jednoj mački slomljena kičma. Istrčala sam s recepcije, a ono Duje sjedi u hladu kao da su mu sve lađe potonule”, kroz smijeh priča jedna komšinica.
Inače, priča, Duje je jako mazan. Odlično se slaže s drugim mačkama i djecom. Ne svađa se s mužjacima. U februaru ne trči za mačkama i nikad nije imao “curu”. Problem je jedino što ne može ništa uloviti jer preglasno diše pa se ne može približiti pticama i miševima. Ali bez brige, kaže Ana Marija, jede bolje od ljudi.
“Osim svoje hrane, redovno se potajno zavuče u kuću, popne na šporet i otvori poklopac lonca. Naučio je to da radi njuškom. Ako ne uspije, sruši lonac na pod. Ma ne ljutimo se, ko se može ljutiti na njega”, prepričava vlasnica.
Raspitala se o neobičnom stanju svog neobičnog mačka i, kako kaže, vjerovatno se radi o benignom poremećaju.
Nije mu ništa. Samo je, kao i život na ostrvu, poseban.
