Upoznajte mužjaka koji se zubima zakači za ženku i tu ostaje dok ne srastu

Kilometar ili više u dubini mračnog okeana riba pecač traga za partnerom.

Sve 162 vrste ovog podreda Ceratioidea čine čudni parovi: mužjaci su patuljasti, ženke mnogo puta veće (neke skoro metar dugačke). Ipak, oni su jedinstveno opremljeni da bi pronašli jedno drugo.

Prekomjerno velike nozdrve mužjaka hvataju vodom nošene ženske feromone. Njegove dobro razvijene oči tragaju za svjetlosnom tačkom: bioluminescentnim mamcem na peteljci koji krasi čelo ženke.

Ted Pič, ihtiolog s Univerziteta Vašington, kaže da raznoliki oblici mamaca, pigmentni i svjetlosni obrasci saopštavaju mužjaku da je pronašao ženku svoje vrste, za koju se on kači. “Kačenje” je blaga riječ.

Da ne bi u neizmjernoj tami rizikovao razdvajanje od partnerke, mužjak se za nju pričvršćuje zubima i tu ostaje. “Naposletku koža mužjaka i ženke srasta”, kaže Pič; krvni sudovi se združuju “tako da njena krv teče kroz njegovo tijelo”.

Peraja i drugi neupotrebljavani djelovi tijela odumiru dok mužjak ne postane ono što ženka od njega želi: fabrika sperme. Ovaj seksualni parazitizam donosi plodove. Kada je ikra ženke spremna, ona signalizira mužjaku. Dok on ispušta spermu, ona ispušta masu želatinoznih jajašaca koja se širi u vodi i upija spermu. Plovna masa oplođene ikre polako se penje u gornje sfere okeana. Tamo se larve izležu i hrane planktonom.

Kad počne da sazrijeva, kaže Pič, riba pecač pravi “veliku vertikalnu migraciju” nazad u mračnu dubinu da bi pronašla partnera po svojoj mjeri.

RIBA PECAČ

OBLAST/PODRUČJE RASPOTRANJENJA: Dubine svih okeana

STEPEN UGROŽENOSTI: Premalo podataka za većinu vrsta da bi mogao da se procijeni rizik

DRUGE ČINJENICE: Poput Haplophryne mollis, neke ženke imaju prikačenog više od jednog mužjaka. Poznati rekord iznosi osam.