Ivo Zdarski od 2007. godine živi sam u hangaru na aerodromu u gradu duhova u Juti. Svoj život provodi socijalno distanciran, deceniju i više u odnosu na vrijeme kad je ovaj izraz počeo svakodnevno da se koristi. Nesvakidašnji čovjek je pobjegao 1984. godine iz komunističke Čehoslovačke. Po mraku je, ručno napravljenom letilicom, pobjegao u Austriju gdje je dobio politički azil. O svom planu nije čak obavijestio ni porodicu.
Sjeća se kako su mu čuvari u Austriji dali kafu i krofne i pustili ga da spava u otključanoj ćeliji, piše Insider.
Poslije oko šeste nedjelje došao je u Ameriku i 1986. godine u Kaliforniji je osnovao kompaniju.
Zatim je, 2007. godine kupio napušteni aerodrom u gradu Lucin u Juti, kako bi imao prostora da radi na brojnim projektima. Lucin je napušten još 1936. godine, nakratko su ga ponovo naselili penzionisani radnici željeznice, da bi 1972. opet bio skroz napušten. Ivo je vlastima dao 99.000 dolara da bi ovdje kupio 400 jutara zemlje.
Dane je provodio radeći, loveći, pecajući i putujući po zemlji.
“Uživao sam u tome. Da nisam, ne bih bio ovdje”, izjavio je Ivo.
Aerodrom koji je kupio imao je samo pistu kada ga je kupio. Ubrzo je kupio hangar veličine 30 x 15 metara. Hangar, koji nema prozore, Ivi je i kancelarija i radionica i kuća.
Za Lucin kaže da je “mjesto duhova”, prije nego “grad duhova”, jer tvrdi da vidi mnogo ljudi. Kaže da ima i djevojku koja živi u Ogdenu, gradu koji je udaljen oko 200 kilometara, koja ga redovno posjećuje.
“Viđam ljude, eto bar jednom nedjeljno, kad ovuda prođu kolima”, kaže Zdarski.
Kada mu dosadi samoća on sjedne u svoju letilicu i ode da obiđe neki dio SAD. Letio je od Novog Meksika do Južne Dakote. Jednom mjesečno odleti u Ogden i tamo kupi sve što mu treba od namirnica.
Kaže da mu nikad nije dosadno, jer uvijek nešto radi. Ako ne popravlja ogradu oko aerodroma, radi na svojim projektima. Nedavno je pravio harpun kojim je išao da lovi ribe u Mikroneziji. Tvrdi da je uspio čak i da namoli dostavu brze hrane da mu donose obroke, ali je sve otkazao jer se ugojio.
“Ovdje je i internet brži nego bilo gdje drugdje. Imam protok od čak 90 megabita, tako da na Amazonom naručujem šta mi treba, a kurirske službe mi to dostave ovdje”, kaže Zdarski.
