Zanimljivosti

Velika kokainska zabluda Sigmunda Frojda

Kada se pojavio u evropskim apotekama, prije 140 godina, kokain je bio najnoviji čudesni lijek. Smatralo se da liječi sve: zavisnost od morfijuma, depresiju, histeriju, nervozu, letargiju, umor, nesanicu, stomačne probleme, astmu i tuberkulozu.

Prodavao se u pićima, melemima, čak i u hrani. Svaka boca čuvenog francuskog crvenog vina Vin Mariani sadržala je 200 mg tečnog ekstrakta kokaina. Bio je inspiracija za nastanak Koka-Kole i njen neizostavni sastojak sve do 1903. godine. Kokainska zabluda Sigmunda Frojda je dovela jednu ženu na ivicu smrti i prijetila da uništi i samog Frojda.

Frojd je bio jedan od najvećih zagovornika i pristalica korišćenja kokaina u medicinske svrhe. Obzirom da je i njegova primarna djelatnost (psihoanaliza) u to vrijeme smatrana novotarijom, stručna javnost nije toliko obraćala pažnju na “izmišljotine umišljenog doktora”.

On je počeo da se bavi proučavanjem efekata kokaina još 1884. godine i u svojim kliničkim bilješkama jasno je isticao da najviše voli da eksperimentiše sam na sebi.

Kako je patio od aritmije i blokade disajnih puteva, to mu je bio dovoljan izgovor da uživa ogromne količine kokaina koji se tada bez problema mogao nabaviti u svakoj apoteci.

Ipak, Frojd nije prvi koji je posmatrao dejstvo kokaina na pacijente. Do 1880. godine brojne farmaceutske kompanije su proizvodile koncentrat, kokain-hidrohlorid, a mnogi ljekari su izvještavali o dejstvu novog lijeka na njihove pacijente.

Istraživanja i njihovi rezultati su se objavljivali u veoma čitanom stručnom časopisu Tharapeutic Gazette koji je štampao Park-Dejvis, najveći proizvođač kokaina u to vrijeme.

Zamjena jedne droge drugom bio je uobičajen način liječenja zavisnosti u 19. vijeku. Ovakva medicinska zabluda je dovela do mnogo smrtnih slučajeva, ali i do otkrića o štetnosti samog kokaina na organizam.

Frojd je isprobao kokain na svom najboljem prijatelju, inače zavisniku od morfijuma. Ernest fon Flajšl-Marksov je bio psiholog. Međutim, sam sebe je povrijedio tokom seciranja jednog leša, zbog čega se borio sa hroničnim bolom. A to ga je dovelo do zavisnosti od morfijuma.

Frojd je svog bliskog prijatelja pretvorio u kokainskog zavisnika. Zahvaljujući tome, Flajšl-Marksov je umro sedam godina kasnije, u svojoj 45-oj godini.

Ovaj nemili događaj ne samo da Frojdu nije poslužio za nauk i odagnao ga od ideje o kokainu, već je nastavio još više da ga slavi i konzumira kako bi sebi olakšao bilo koji fizički i mentalni bol. Takođe je volio i da ga daje svojim pacijentima, jer je tvrdio da se tek pod dejstvom kokaina podsvijest u potpunosti otvara.

Ipak, najopasnija zabluda u koju ga je kokain uvukao bila je kasapnička operacija Eme Ekštajn, koju je izveo 1895. godine sa svojim kolegom, Vilhelmom Flisom. Pacijentkinja je primila ogromnu količinu kokaina i zamalo umrla uslijed zahvata.

Ema je bila Frojdova pacijentkinja. Patila je od navodne histerije i takozvane “nazalne refleksne neuroze”. Ovo stanje se liječilo kauterizacijom (spaljivanjem) unutrašnjosti nosa, pod lokalnom anestezijom. U ovom slučaju, kokainom.

Ema je dolazila na seanse kod Frojda, a on bi joj svaki put doslovno napunio nos kokainom i onda ga zatvarao tamponom.

Poslije nekoliko dana, nesrećna žena je panično uletjela u ordinaciju. Nos, iz kog su tekli krv i gnoj, je bio crven i otečen. Malaksala od nespavanja, vrlo dehidrirana i u silnim bolovima, Ema je zamalo umrla u Frojdovoj ordinaciji. Ipak, otac psihoanalize je, pomoću svog prijatelja i kolege Flisa, uspio da spasi Emu. Ali, to nije bio kraj njegovih kokainskih eksperimenata i zabluda.

U Frojdovom remek djelu Interpretacija snova, Ema je poznatija kao Irma. Pominje je kada opisuje san koji je sanjao nekoliko noći nakon skoro kobne operacije, na jednoj zabavi se pojavljuje Ema koja ga okrivljuje za nemar. U objašnjenju ovog sna Frojd je zanemario svoju očiglednu grešku, čin koji bi danas rezultirao gubitkom dozvole za rad, tužbom i zatvorom. Umjesto toga, san je protumačio kao veliku zabrinutost ljekara za svoju pacijenkinju Irmu.

Kao i svi zavisnici, i Frojd je patio od većine simptoma bolesti zavisnosti. Poricanje, dvostruki život, borba sa samim sobom da se u javnosti ostane dosljedan. Njegov um ga je ubjeđivao da nema ničeg lošeg niti opasnog u onome što su svi drugi odlučno odbacivali. Očigledno, bilo mu je veoma teško da razumije opasne posljedice sopstvene zavisnosti. Često je pogrešno tumačio svoje kokainske snove i donosio pozitivne analize o zavisničkoj snazi mahinacije.

Iskustva sa Emom i bliskim preminulim prijateljem trebalo je da nauče Frojda da je kokain previše opasan za tarapeutsku primjenu. U jesen 1896, dan nakon očeve sahrane, Frojd je izjavio da se oslobodio droge. Međutim, ne postoje pisani dokazi koji bi potvrdili da je zaista tako i bilo.

1 Komentar na "Velika kokainska zabluda Sigmunda Frojda"

avatar
1000
:   NAJNOVIJI | NAJSTARIJI | POPULARNI

Send this to a friend