Zanimljivosti

Velika trka milosti: Priča o psima koji su spasili gradić na Aljasci

Stanovnike gradića Noum na Aljasci je 1925. godine zahvatila epidemija difterije, a jedini lijek je bio 800 kilometara daleko. Tada su im život spasili mašeri i psi sa sankama koje i dan-danas slave kao heroje.

Udaljeni gradić Noum na Aljasci se 1925. godine suočio se potencijalno fatalnom epidemijom i postojalo je samo nekoliko opcija koje bi stanovnike ovog grada spasile.

U januaru te sudbonosne godine, ljekari su Noumu potvrdili simptome difterije kod nekih stanovnika, što ih je zabrinulo budući da je do 1921. godine više od 15.000 stanovnika SAD-a umrlo od posljedica infekcije nosa i grla.
Bolest je predstavljala dodatnu opasnost za izolovane gradove budući da su liječenje mogli da nastave samo u većim gradovima, a u slučaju Nouma, jedini lijek – antitoksin- nalazi se 800 kilometara dalje u Enkoridžu. Ako tome dodamo nepovoljne vremenske uslove na Aljaci, jasno je da je put do lijeka bio još više otežan.

Ipak, tim pasa sa sankama je pokušao da spasi stanovnike Nouma u Velikoj trci milosti ili Trci za dopremanje seruma u Noum (serum run to Nome) 1925. godine.
Akcija je otpočela 27. januara 1925. godine sa Wild Bil Šenonom i njegovim timom pasa koji su pokupili serum u Nenani i morali da prođu i kroz predjele sa -50 stepeni Celzijusa do Nouma.

Pošto je izgubio četiri od njegovih psa na putovanja i suočio se sa poteškoćama usled promrzavanja, Šenon je predao serum. Mašer koji je nastavio put je bio Leonard Sepala, čiji je tim prešao više od 170 kilometara kroz temperature i do -65 stepeni Celzijusovih.
Posljednjom trasom od 88 kilometara serum je prenio Gunar Kasen. Ovdje na scenu stupa i Balto, crno-bijeli haski koji je tada ušao u istoriju i kojeg otada slave kao heroja. Balto je bio sporiji pas, pa se niko nije nadao da će ga Kasen odabrati za vodećeg psa u povorci.

Send this to a friend